Percepcije o španjolskom prvenstvu nestabilne su poput svijeće na vjetru - u kolovozu biste stavili ruku u vatru da će Real s Kylianom Mbappéom žariti i paliti, već u listopadu korigirali biste okladu jer razbuktalo se u Barceloni, a za to vrijeme stidljivi plamen Atleticove nade samo što se nije nepovratno ugasio. Ipak i unatoč tomu što su se dobar dio sezone crveno-bijeli Madriđani provodili kao bosi na žeravici, u kotlu Diega Simeonea počelo se kuhati po starim recepturama, što će izazvati opasan požar na vrhu tablice, gdje Atletico čak i uz utakmicu manje dijeli bodovni učinak (38) s Barcelonom.

Nikada nije slavio u Barceloni

Ako je vatra lajtmotiv dosadašnje španjolske utrke, onda ne škodi natuknuti da će Diego Simeone dolaskom u Barcelonu u sklopu 19. kola zakoračiti ravno u pakao. Argentinac 13 godina sjedi na klupi Colchonerosa, upisao je 123 pobjede izvan madridskog doma, ali na gostovanju kod vodećeg eksponenta Katalonije nije slavio - nikada. Doduše, nisu ni oni prije njega - Atletico posljednju feštu u Barcinom domu bilježi 2006., otad su tamo odigrali 18 ligaških utakmica, nastupilo je ukupno 102 različita nogometaša što broji 23 napadača, no troboda nema na vidiku. Povijest bi, dakle, kao majka znanja kazala da je ‘1X’ na Montjuicu sigurniji od sutrašnjeg svanuća, no druga majka - prevare - koja, vidjeli smo, visoko drži kažiprst upozorenja još od početka španjolske sezone, podsjetila bi da najdraže utočište pronalazi upravo u (takvim) pretpostavkama. U prijevodu,

Atleticova punoljetnost bez ijednog partyja na Barcinoj adresi ni po čemu ne mora značiti da ispred Simeoneova pakla, nekad u ruhu Camp Noua a danas Montjuica, i dalje stoji natpis “ostavite nadu, vi koji ulazite”, jer Hansiju Flicku počela su klecati koljena, a Atletico stiže s 11 zaredanih pobjeda u svim natjecanjima. Pritom su u 9 susreta zabili barem dva pogotka.
Drugim riječima, Atletico je na vrhuncu moći, čemu u prilog ide šest ligaških pobjeda zaredom, najbolji im je to niz unazad 13 mjeseci. Podvig je, između ostalih, obilježio Griezmann s četiri pogotka, Sorloth je zabio isto toliko po ulasku s klupe, a vrijedi kazati i da su u četiri navrata ostavili mrežu čistom. Sve to stiže nakon što je Španjolska praktički oduzela Atleticu status konkurenta za naslov - premda im je poraz u 11. kolu kontra Real Betisa bio prvi (i ostao jedini) u sezoni, razlika za vodećom Barcelonom iznosila je 10 bodova. I dok su se kroničari opravdano “klanjali” rasplesanim mladićima Katalonije i udarali Mbappéa kao podrumsku boksačku vreću, Diego Simeone tražio je put prema starim postulatima, onima koji su ga 2014. i 2021. doveli na tron.

Možda u napadu ima mix klase i talenta, no u Simeoneovu svijetu sve kreće od obrane. Zato se formacija 3-5-2 preobrazila u 4-4-2, s namjerom da se suparnike natjera na igru prema sredini umjesto krilima i pritom uspješno izolira centralnog napadača, a tada se rute prema Oblaku traže povećalom. Tamošnji mediji uvjereni su da ćemo ovakvu logiku zbivanja gledati i kontra Barcelone. Kažu i da Atletico u večerašnjem ogledu vidi ključni trenutak sezone koji će, u slučaju pobjede, usmjeriti vodu na njihov mlin i potvrditi ih kao legitimnog kandidata za titulu. Zato su ovog tjedna, piše Marca, održani najintenzivniji treninzi od početka sezone, a Simeone je prilikom imitacije Barcine igre “u milimetar” ispravljao pogreške pozicijske pogreške svojih nogometaša.

Pružili im ruku spasa

- Prije mjesec i pol dana mediji su tražili zamjenu za Simeonea, a mi smo mu, kao i uvijek, nedvojbeno vjerovali. Sada znate da to povjerenje niste trebali dovoditi u pitanje - oslikao je efekt preobrazbe i predsjednik kluba Enrique Cerezo.

Naravno, posao Simeonea bio bi lagan kao pero da je dovoljno nacrtati drukčiju skicu na ploči. Analitičari ističu ulogu kolektora De Paula, “boljeg nego i u jednom trenutku otkad je stigao 2021.”, ali i sposobnost stopera Lengleta prilikom suzbijanja visokog presinga i slanja dugih lopti na isturene brznice. Trebalo je probuditi i Juliana Alvareza, odnosno pričekati da se afirmira španjolskim travnjacima, a kada tomu dodamo i dobru volju najboljeg im igrača Griezmanna (7 golova u zadnjih 5 utakmica), te raspoloženost igrača po ulasku s klupe (posebice Sorlotha i Coree), Atletico ponovo postaje momčad koju biste radije izbjegli, a Simeone trener koji od rivala potražuje maksimalnu aktivnost moždanih vijuga. Argentinac je očito pronašao najbolji dizajn početnog sastava jer već neko vrijeme starta 10 istih igrača, rotacija se odvija tek na relaciji Gallagher-Lino. Danas bi trebao startati Gallagher, što znači da Atletico na Montjuic ne ulazi s namjerom “parkirati autobus”.

Unatoč tomu, nema potrebe od Simeonea praviti mađioničara. U tri navrata imao je bogatiji polusezonski ulov, a teško da bi zaokret na Metropolitanu postao šlagerom španjolskih novina da se Real, a nedugo zatim i Barcelona, nisu spoticali na (naj)lakšim ispitima. No, tko im je kriv što su Colchonerosima pružili “pomoć”, odnosno ruku spasa? Svidjelo im se to ili ne, zasad izgleda upravo po mjeri Diega Simeonea jer čini se da će prvak, tko god to bio, teško doseći 90 plus bodova, a Atleticovi gladijatori u pravilu samo u takvoj areni mogu ravnopravno mačevati sa zvijerima. Zatim, samo možda, i skinuti krunu kralju.