Raphinha je novi igrač Barcelone

 URBANANDSPORT Nurphoto Via Afp
DOSSIER BARCELONA

Barca uči sve kako besramno trošiti i kad ste u dugovima do grla, preko 100 milijuna platili nepotrebni dvojac

Katalonski div troši usprkos jako lošoj financijskoj situaciji u kojoj se nalazi
Piše: Andro PolićObjavljeno: 19. srpanj 2022. 17:37

Kompulzivni poremećaj gomilanja manifestira se u zatrpavanju nepotrebnim stvarima. Amerikanci su, kao i uvijek, cijelu stvar unovčili, pa tako od 2009. postoji reality show "Hoarders" koji prikazuje osobe sa spomenutim poremećajem, a u svakoj se epizodi mogu vidjeti njihovi domovi koji su krcati smećem i beskorisnim stvarčicama. Jednu od svojih epizoda mogli bi snimiti i u Kataloniji. Barcelona nastavlja s gomilanjem ofenzivnih igrača, a najnovije dvije investicije napadačke oštrice su Raphinha i Robert Lewandowski.

image

Robert Lewandowski

CHRISTOF STACHE Afp

Usporediti igrača sa smećem ili reći da je nepotreban, a to se naročito odnosi na potonjeg, može se nazvati "nogometnim suicidom". Međutim, je li opravdano potrošiti 45 milijuna eura na, uskoro, 34-godišnjeg napadača, ma koliko god genijalan on bio? Pogotovo ako se spomene da taj klub posljednjih godina financijski "diše na škrge". S druge strane Brazilac Raphinha plaćen je 58 milijuna eura, a na to se odmah nadovezuje i pitanje, na kojem to drvetu rastu novci koje je Barcelona ubrala kada si može dopustiti stavljanje kvačice pored želja na popisu za shopping?

Poremećaj pogrešnih, odnosno nerazboritih i besciljnih kupovina s godinama je metastazirao do guranja kluba u financijski nokdaun. Ne može se poreći dojam da je Barcelona kupovala igrače "na ime", a ne ciljano da pokrije neku "goruću poziciju", pa je tako obrana ispaštala zbog trošenja novaca na pojačanja u napadu. Posljednji red nerijetko je izgledao kao da su snage na stoperskim pozicijama udružili Pat i Mat iz serije "A je to!".

Coutinho 135 milijuna eura, Griezmann 120 milijuna eura, pa čak i kupovina Dembéléa za 140 milijuna eura koji je, unatoč nedvojbenom talentu, medijski prostor ipak više popunjavao svojim ozljedama i atipičnim ponašanjem za profesionalnog nogometaša. Trojac je samo vrh ledenjaka nejasne transfer politike koja je klub gurnula u nezavidan položaj.

Povijest bolesti seže godinama unazad. Prošlog je mjeseca predsjednik kluba Joan Laporta usporedio Barcelonu s "pacijentom koji je mrtav", misleći na prvenstveno na klupsku blagajnu. Protekla sezona bila je povijesna za klub iz Katalonije, uspjeli su nešto što niti jedan klub nikada nije uspio. Nažalost po njih, ne radi se o stvarima na terenu. Gubitak od 555 milijuna eura u jednoj godini, najveći je financijski udarac za jedan nogometni klub u povijesti.

Život na rate

Odlazak argentinskog čarobnjaka prošlog ljeta promijenio je viziju, ali i imidž kluba. Znao je i Messi kako situacija nije dobra, pa je tako iz jedne krajnosti otišao u drugu. Pustinju u Barceloninom sefu zamijenio je nogometnom oazom financijske stabilnosti i razmetanja u francuskoj prijestolnici.

Po njegovom odlasku, situacija je bila daleko od idilične. Sergio Agüero, Adama Traoré, Luuk de Jong, Memphis Depay, Pierre-Emerick Aubameyang i Ferran Torres, svi su oni u proteklih godinu dana stigli u klub, a neki su već u međuvremenu spremili kofere i otisnuli se na drugu lokaciju. Ako se spomene da su od ofenzivnih igrača tamo već bili Martin Braithwaite i Ansu Fati, kao i trojac Griezmann, Coutinho i Dembélé, nameće se pitanje čemu inzistiranje na tolikim krilima i napadačima?

image

Lionel Messi

TOSHIFUMI KITAMURA Afp

Teško je bilo za očekivati da bilo tko od njih uskoči u Messijeve kopačke, to nije bio ni cilj, ali niti jedan od njih se nije u potpunosti pokazao kao dugoročno rješenje na koje se klub može osloniti. Uprava kao da godinama već luta po bespućima Transfermarkta tražeći igrače prema filteru zvučnog imena, velikih financijskih apetita i neučinkovitosti, a sve se to godinama taložilo u financijskom sektoru. Tako se stanje u utrobi kluba moglo svesti na onu "novci nisu problem, novaca nema".

Ukupni dug kluba (uključujući bankovne pozajmice, odštete za transfere, plaće, poreze i druge vjerovnike) posljednjih se pet godina utrostručio, a iznos se popeo na milijardu i 200 milijuna eura. Da stvar bude gora po njih, morali su platiti i visoku cijenu za povećanje duga zbog većih kamata, primjerice, 2018. te su kamate plaćali milijun eura, a tri godine kasnije 41 milijun.

Jedan od načina kako su uspjeli unatoč dugovima kupovati nove zvijezde, ogleda se u plaćanju transfera na rate. Tako je Bayern u pregovorima oko odlaska poljskog napadača inzistirao da veći dio odštete bude plaćen odmah jer, prema njihovim riječima, "Barcelona za dvije godine neće postojati". Odvažne riječi, ali jesu li potpuno neutemeljene?

Dašak nade u svjetliju budućnost, unijelo je restrukturiranje duga 10-godišnjim zajmom od gotovo 600 milijuna eura. Prije refinanciranja to je bio veliki problem, budući da se taj iznos morao vratiti u roku godine dana. Još jedan čavao u lijes financijskog poslovanja kluba unijela je i pandemija koronavirusa. Cijeli svijet je pogođen tokovima zbivanja uslijed širenja bolesti, ali najgore su prošli oni koji su tu krizu već dočekali na financijskim konopcima.

Igranje utakmica iza zatvorenih vrata na stadionu koji prima gotovo 100 tisuća ljudi, gotovo svaki je tjedan uzrokovalo nove gubitke. Naravno, takav gigant ne živi od prodaje ulaznica, ali bili su to korisni prihodi koji nikad nisu dolazili pod znak pitanja, sve do pandemije.

Ipak, najveći problem za klub trenutno je takozvani salary cap koji je nametnula La Liga. To se ograničenje ogleda u konkretnim iznosima i udjelima koje neki klub u ligi može potrošiti na svoje zaposlenike, među kojima su naravno i igrači. Svake sezone La Liga izračunava salary cap tako da od ukupnih prihoda kluba umanji nesportske troškove i otplate dugova. Ako klub premaši salary cap, onda smije koristiti samo 25% svojeg novca (ili dobiti od transfera) na dovođenje novih igrača, dok se ostalih 75% koristi za smanjenje postojećih obveza.

Dakle, ako Barcelona proda igrača za 100 milijuna eura, onda smije potrošiti samo 25 milijuna eura na pojačanja. Odnosno, ako žele dovesti igrača kojeg će plaćati 25 milijuna po sezoni, moraju zaraditi 100 milijuna eura, bilo od transfera ili smanjenjem plaća. Liga je ipak za ovaj prijelazni rok ublažila te mjere, pa je sada omjer 1:3, odnosno, klub može iskoristiti oko 33% novaca na kupnju igrača.

Superliga i dalje opcija

Treba spomenuti kako je Barcelona bila jedini klub u španjolskoj ligi koji je u posljednjem zimskom prijelaznom roku imao "negativan" salary cap sa 144 milijuna eura "viška". Kako bi se klub vratio na staze stare slave, potrebno je generirati profit koji će biti na razinama onog prije pandemije.

image

Franck Kessie

PAU BARRENA Afp

Raphinha, Franck Kessie, Andreas Christensen i Robert Lewandowski, ovoljetne su investicije, ali još uvijek čekaju na službenu registraciju u La Ligi, s obzirom na to da klub još uvijek nije zadovoljio kriterije koji su postavljeni. Kako bi se pokušalo smanjiti dugove, Barcelona se nastoji riješiti nepotrebnih igrača kojih ima napretek. Isto tako "senatorima" se smanjuju plaće, a na svojoj koži to su već osjetili Piqué, Busquets i Alba.

Još jedan od načina za krpanje dugova, bit će vidljiv u imenu stadiona. Od iduće će sezone Barcelona domaće utakmice igrati na Spotify Camp Nouu, a ta će platforma za slušanje glazbe biti glavni sponzor i na dresovima. Iz ovog su dogovora moćnici kluba uspjeli dogovoriti zaradu od oko 300 milijuna eura u iduće četiri godine.

Klub je prodao i 10% svojih TV prava za La ligu američkoj kompaniji Sixth Street. Ugovor je potpisan na 25 godina, a prihod bi trebao biti veći od 200 milijuna eura. Prokušani recept Barcelona bi htjela i nastaviti, pa tako traže investitora za još 15% TV prava putem kojih žele zaraditi oko 400 milijuna eura.

Nije na odmet spomenuti niti ideju koja je digla na noge sve ljubitelje nogometa. Vijest o pokretanju Superlige izazvala je pravi ustanak, a s obzirom na sve navedene financijske probleme, uprava Barcelone još uvijek nije u potpunosti odbacila ideju i želju za priključenjem takvom projektu.

Iako predsjednik Laporta tvrdi da se sve odvija po kriterijima financijske razboritosti, dosadašnji pristup pokazao se kratkoročno održivim, s posljedicama dugoročnih patnji. Potezi koje vodstvo kluba povlači posljednjih mjeseci može se gledati i kroz prizmu rizika, nije sasvim jasno kuda plovi Barcelonin brod, ali "tko ne riskira, ne profitira". Hoće li se izjave iz Bayerna o Barceloninoj propasti obistiniti ili će klub nakon dugo vremena zaista stati na noge, bit će jasnije već na kraju iduće sezone.

Linker
18. studeni 2024 13:12