Šok, suze, očaj, trauma. To su slike koje su se jučer mogle vidjeti na ulicama Zagreba nakon što je razoran potres pogodio Petrinju i koji je ponovno, nakon devet mjeseci, dobro potresao metropolu.
Probiti se do centra Zagreba u minutama nakon potresa bilo je gotovo nemoguće. Ljudi su uznemireno s telefonima u rukama stajali posvuda, čak i na cesti, što dalje od zlokobnih starih zgrada s kojih su padale cigle i crepovi. Uplakana djeca, psi koji laju jedni na druge, majke s bebama u naručju i gomilom deka sa strahom gledaju u lokve na asfaltu kako bi vidjele trese li se još.
- Zašto ne mogu nikoga dobiti, prokleti telefoni - čulo se na svakom koraku. Mreže su pale.
Strah, paniku, ali dominantno rezignaciju i stoičko duranje nove epizode ove užasne 2020. vidjeli smo na tisućama lica Zagrepčanki i Zagrepčana jučer na ulicama, trgovima i u parkovima u središtu grada neposredno nakon što je razoran potres razvalio Petrinju i okolicu. Hodajući jučer po zagrebačkim ulicama gazili smo – opet, nakon ožujka - po razmrljenim dijelovima fasada, pored brojnih hrpa otpalih cigla. Nakon što smo iz Hatzove skrenuli u Palmotićevu vidjeli smo čovjeka u radnoj monduri kako u šoku sjedi na stepenicama haustora zgrade na broju 50.
Slomio nogu
- Što vam je, treba li vam pomoć?, pitamo ga. “Pao sam sa ljestvi, potres me odbacio na pločnik. Čini mi se da sam slomio nešto u desnoj nozi – govori nam dok pokušavamo dobiti nekog na broju hitne službe. Pedesetogodišnji Nedim Polovina pao je od udara potresa dok je, pomalo ironično, sanirao štetu na pročelju zgrade nastalu od prvog, zagrebačkog potresa u ožujku.
Svaka zelena površina bila je preplavljena ljudima i automobilima spremnim na pokret. Prolazili smo Trgom Petra Svačića, zatim prostorom oko Umjetničkog paviljona. Svi su bili vani. Auti su vozili po nogostupu, ljudi su stajali po cesti, semafori nisu radili jer je nestalo struje, hitne službe teško su se probijale, taksi je bilo nemoguće dobiti, ljudi su žurili, zabijali se jedni u druge u trku, zaboravivši na važnost socijalne distance i pandemiju. Vladao je kaos.
- Hoće li se još tresti, kaj vele - dobacuju.
Prolazeći uz hotel Sheraton, moglo se vidjeti kako uspaničeni gosti iz podzemnog parkirališta izvoze svoje automobile dok osoblje u odijelima umiruje ostatak gostiju koji je utočište potražio vani.
- Dobro sam, istrčala sam iz ureda. Nema nigdje struje, nemam pojma kako ćemo - govori lijepo odjevena odvjetnica iz obližnjeg ureda dok pokušava dobiti svoju obitelj i nadglasati gradsku gužvu, trube i viku.
Posebna se gužva potom stvorila na Ulici kneza Višeslava. Auti se nisu pomicali. Bilo je posvuda i policije i vojne policije.
Kako smo se približili traci vojne policije, postalo je jasno o čemu govori. Ulaz u zgradu MORH-a bio je zatrpan kamenim blokovima. Srušilo se cijelo pročelje, a prava je sreća, govore nam djelatnici MORH-a, da u trenutku potresa nitko nije niti ulazio u zgradu niti izlazio iz nje. Ne žele niti pomišljati kako bi završilo. Tako je ova golema žuta zgrada jedna od najteže stradalih u Zagrebu u jučerašnjem potresu. Do daljnjeg je evakuirana, a pripadnici vojske već su jučer započeli čišćenje.
- Ljuljalo se sa svih strana. Stala sam pod štok, ali predugo je trajalo, pa smo potrčali van - govori nam gospođa koja je s obitelji u parku prekoputa razrušene zgrade potražila utočište nakon potresa.
- Ja sam gotovo gola istrčala iz kupaonice na cestu - dodaje njezina kći.
Zgrada u obližnjoj ulici je više-manje u redu, samo su, kažu nam, popadali crepovi i nestalo je struje, a još od prošlog potresa ne radi im jedan dimnjak. Ako je netko jučer slučajno htio kupiti vodu, maramice, bilo što, u centru grada to je bilo teško izvedivo jer su dućani mahom zaključali svoja vrata i objesili isprike na vratima.
Počela kiša
Nekoliko koraka dalje u Bauerovoj u malenom autu grijao se mladi par s čak četiri psa. Od muke čak su se i smijali. Nisu nikuda kretali niti su to imali u planu. Samo ih je strah, kažu, vratiti se u stan, a vani je postalo hladno. Navlačili su se oblaci, a počela je i kiša.
Nakon prvog velikog zagrebačkog potresa prije devet mjeseci šokirane Zagrepčane i bosonoge, promrzle rodilje ispred Klinike za ženske bolesti i porode iznenadio je i snijeg. Šokantne slike uplakanih majki s tek rođenim bebama zamotanim u deke zauvijek su nam se usjekle u pamćenje.
Sada, pak, bilo je straha, ali ne i panike jer je tim iz Petrove već uigran, kaže nam prof. dr. sc. Slavko Orešković, predstojnik Klinike, kojeg smo zatekli u trku ispred bolnice.
- Osim što su ljudi bili uplašeni, nije bilo većih oštećenja u samoj zgradi. Negdje je popucala stara žbuka, ali vidljivih oštećenja nema. Mi smo pacijentice evakuirali, reorganizirali se; kada se stanje smirilo, pregledali smo zgradu, uvjerili se da je sve u redu te smo pacijentice i djecu prebacili u novo krilo, za koje smatramo da je najsigurnije. Rađaonica radi, ali u operacijskom traktu, opreza radu - rekao nam je.
Za vrijeme potresa u tijeku je bio operacijski zahvat koji je sigurno završen, dodaje Orešković, a ovog puta nije bilo iznenadnih hitnih poroda. Ovog puta, kaže, dobro su prošli. No, dio građana Zagreba ne može isto reći.
- Točno u podne su radnici skupili stvari i otišli doma. Napokon su završili obnovu stubišta. Sve se sijalo. I onda je za 20 minuta sve bilo isto, opet se uništilo kao da nisu ništa radili... Ja, evo, ne znam više što da radim, točno mi se ne isplati ništa obnavljati nakon ovog potresa kada će sigurno opet biti neki – dodaje očajni Zagrepčanin koji je čekao taksi na Teslinoj.
Već mu je pet vožnji odbijeno.
Taksist se pak pravda.
- Ja sam tek oko 15 sati počeo raditi, bio sam kod kuće, provjeravao štetu, a onda mi je kolega dojavio da po gradu uopće nema uberovaca, a posla je koliko hoćeš.
Danas nam nemojte zamjeriti, ovaj dan je bio iz pakla i trebamo ga što prije zaboraviti – zaključuje.