Lionelu Messiju Barcelona je zafalila malo više nego inače. Nekoliko sati nakon što je stigla obavijest da je prva sezonska utakmica Inter Miamija odgođena zbog nemilosrdnih minuseva u Kansasu (oko -19 Celzijevih), mogao je ljubomorno gledati kako trener Rayo Vallecana Inigo Perez na Montjuic stiže u majici kratkih rukava. Najtoplije je, pak, oko srca Barceloninih navijača, jer Katalonci su 1:0 pobjedom nad Rayom zasjeli na vrh španjolske tablice, a kratkih rukava nakon 24 kola ostaju Madriđani - bodovno izjednačeni Real (51) drugi je zbog poraza u El Clasicu (0:4), a Atletico treći s bodom manje.
‘Utakmica dokaza‘
S novom pobjedom, pristiglom na račun pogotka Roberta Lewandowskog iz kaznenog udarca, Barça nastavlja fantastičan niz u 2025. godini. Ovo im je 10. pobjeda uz dva remija, to je uzlazna putanja s kakvom se ne mogu mjeriti ni Real (10p, 2n, 2i), ni Atletico (7p, 3n, 1i) s pokojom utakmicom više. Napisali smo i u najavi, Madriđani su remijima za vikend postavili crveni tepih Barceloni, koja se njime možda i nije prošetala poput najistaknutije zvijezde španjolskih kinematografa, ali je nakon 90 teških minuta s Rayom to ipak postala.
Lewandowski je bio nekoordiniran, Raphinha skroman u najjačim segmentima svoje igre, a najmanje je to bila noć Laminea Yamala. Ipak, igra Katalonaca i u tako skromnom raspoloženju djeluje atraktivnije od prosječne partije Reala i Atletica
Ogled na Montjuicu možemo prikazati i kao "utakmicu dokaza". Rayo Vallecano nije slučajno u najboljem nizu svoje povijesti (neporaženi u 9 prethodnih utakmica lige) i sigurno je izvedbom kontra Barcelone kupio mnoge neutralne gledatelje za iduću utakmicu. Barcelona je, pak, pokazala da zasluženo stiže na tron, jer čak i kada njihovo najjače oružje (ofenzivni trojac Yamal - Lewandowski - Raphinha) nema svoj dan, igra Katalonaca djeluje atraktivnije od prosječne partije Reala ili Atletica. I važnije od svega, dovoljna je za trobod, odnosno povratak na vrh, gdje su u kontinuitetu boravili od 4. do 15. kola, pa sve do ovog ponedjeljka hvatali zaostatke..
Lewandowski je djelovao nekoordinirano s ostatkom momčadi svu 81 minutu nastupa, Raphinha je bio skroman u svim inače najjačim mu segmentima (dribling, udarac, kreacija), a najmanje je to bila noć Laminea Yamala. Mladić je promašio zicer, pogrešno dodao Lewandowskom u situaciji iz kakve bi inače bez poteškoća namjestio gol šansu, jedini dobar udarac završio mu je u bloku, a nisu prolazili ni oni majstorski driblinzi.
No, Barça je čak i u tako neraspoloženom ofenzivnom izdanju, prema statistici, stvorila 7 izglednih šansi i 14 puta zapucala prema golu suparnika, a vidjeli smo da su, uz malo više spretnosti i sreće, u prvih pola sata mogli imati i 3:0 umjesto 1:0. Rayo se isto napromašivao, ali i uspio nešto što mnogima ne polazi za rukom - odigrati gotovo ravnopravnu utakmicu s Barçom bez igre isključivo na svojoj polovici. Definitivno je to momčad koja će do kraja utrke konkurirati za Europu.
- Bilo je iznimno teško pobijediti i lijepo je sjesti na vrh tablice, ali ja se i dalje držim filozofije "utakmicu po utakmicu" - kazao je Hansi Flick.
Ipak najviše pokazali
U izostanku standardnih igara Yamala, Lewandowskog i Raphinhe, može se govoriti o zaslugama koje ponekad ostaju u njihovoj sjeni. Pedri je opet diktirao tempo, španjolska kritika divi se i savršenom pozicioniranju, a treba dodati i da nevjerojatno mnogo donosi u fazi obrane i presinga, uz odmjerena dodavanja i čitanje igre koje su mu oduvijek snažna prednost. Barça mnogo dobiva i od Baldea, premda mu još nedostaje iskustva, no iznimno je brz, izdržljiv i ofenzivan, te bez problema osvaja prostor. Čini se da baš takvi igrački profili, poput Pedrija ili Baldea, ove sezone (dijelom i zbog ozljeda) nedostaju Realu u prvih 11.
Utrka Barcelone, Reala i Atletica možda će se čak prelamati u zadnjem kolu (ili El Clasicu u 35. rundi), ali dojam je da nakon 24 utakmice najbolji nogomet ipak pokazuje Barcelona. Čak i u onoj "crnoj rupi" od sredine listopada do kalendarskog početka zime (4 poraza, dva remija i samo jedna pobjeda) Barça nije igrala ništa značajno drukčije ili loše, samo u većini utakmica nije uspjela stići do nagrade za prezentaciju, posebice kontra Atletico Madrida (1:2). Rezultati Reala i Atletica su slični, ali ubrajali su znatno osjetnije oscilacije u igri. Neki će, dodajmo, kazati da se kod Ancelottijeva Reala ne vidi jasna ideja i taktički razvitak, već se nerijetko dobiva "na mišiće"... Uostalom, Diego Simeone prije pet dana po drugi put je istaknuo ono što mnogi vide, u poruci kakva rijetko stiže iz smjera direktnih konkurenata za naslov...
- Kao što sam već rekao, najzahtjevnijim rivalom pokazuje se Barcelona. Igraju najbolji nogomet, njihove brojke govore same za sebe.
Može se razumijeti da Madriđani osjećaju bijes jer ‘slučaj Negreira‘, u kojem postoje sumnje da se godinama pogodovalo Barçi u zamjenu za milijune, još nije dobio sudski epilog. No, tvrditi da suci svim silama pomažu rivalima i navodno prijetiti napuštanjem La Lige nije samo pretjerivanje, nego i nepoštivanje kvalitete suparnika
Brojke govore sljedeće - Barcelona je zabila najviše ligaških golova (65), u prosjeku broji najviše upućenih udaraca (16,6) i uspješnih driblinga (12) po utakmici, postižu najviše golova u akcijama iz otvorene igre (43, Real 33), najučinkovitiji su i iz kontri (7 golova, Atletico i Espanyol 5), te uz Athletic Bilbao dozvoljavaju najmanje udaraca prema svojim vratima (8,5 po utakmici). Barcelona ima najboljeg strijelca (Lewandowski 20, Mbappé 17) i asistenta (Yamal 10, I. Williams 7) lige, a ima i dva igrača na vrhu u rubrici kreiranih velikih šansi (Raphinha 21, Yamal 18).
S razlogom bijesni, bez razloga agresivni
Nadalje, Barcelona je u svim natjecanjima ove sezone natjerala protivnike na više od 200 offsidea? U Petici su samo Tottenham i Liverpool stigli do 100! Sve ove sposobnosti ne mogu donijeti čak ni "kupljeni suci", pa i da su svi od reda zakleti protivnici Reala, kako to tvrde u Madridu u jeku otvorenog rata pa se na Real Madrid TV-u prolomila i poruka da "suci Kraljevima ne žele dozvoliti naslov".
Može se razumjeti da Madriđani osjećaju bijes jer "slučaj Negreira", u kojem postoje sumnje da se godinama pogodovalo Barçi u zamjenu za milijune, još nije dobio sudski epilog. Na tim argumentima legitiman je i pokušaj temeljite promjene sudačkog sustava, ali tvrditi da suci ove sezone svim silama rade u korist rivala i navodno prijetiti napuštanjem lige nije samo pretjerivanje, već i nepoštovanje kvalitete protivnika. Barçine brojke to zorno prikazuju.
Mimo brojki, Barcelona ima i ekipu kojoj će se, dojam je, neutralni navijači radije prikloniti. Mnogi od njih europski su prvaci koje je ljetos podržavao dobar dio nogometnog svijeta jer nekoliko poteza bilo je dovoljno za prve simpatije, a pritom nisu neukrotivi egomanijaci poput onih kojima zbog ponašanja zvižde na svakom gostovanju, ili koji moraju objašnjavati jesu li vikali ‘fu... you‘ ili ‘fu... off‘. Gledajući nekoliko godina unazad, čini se da su u Barceloni najteža vremena izrodila najuzbudljivije nogometaše.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....