U četvrtak navečer Real je pobijedio Valenciju 3:0. U svom drugom stadionu, Alfredo di Stefano Blancosi u četiri dana prije svladali slabiji Eibar 3:1. Tada su dominirali prvo poluvrijeme (3:0), a u drugom su bitno popustili (0:1) i umalo kažnjeni. Protiv Valencije su bili bitno bolji drugo poluvrijeme (sva tri gola), a u prvom dijelu su imali inicijativu i šanse, ali je zicere imala i Valencija. VAR je otkrio da je njen pogodak bio zaleđe. Real se u drugom dijelu poigravao s gostima. Kao i 8. siječnja u Jeddi, u Superkupu, kada je bilo 3:1. Može se reći da su dvije partije s Valencijom u 2020.godini ponajbolje utakmice Reala u drugoj eri Zidanea.
Poveznica te dvije utakmice (uvjetno i treće) je Luka Modrić. U Jeddi je postigao jedan od najljepših pogodaka karijere, ujedno i njegov stoti. U Madridu nije postigao gol, ali je lucidnom okomicom probio (polu)bunker Valencije te začeo završnicu akcije Hazarda i strijelca Benzeme. U drugih 45 minuta Modrić je odigrao izvrsnu utakmicu. Povukao je težište igre 15-20 metara unatrag i preuzeo vođenje igre. Potpuno je razigrao sebe ali i momčad, koja obično igra izvrsno kada Modrić vodi tako igru. Protiv Eibara bio je vrlo solidan. Eto, za jednu madridsku novinu, AS, bio je najbolji igrač susreta, za drugu, Marcu, bio je prosječan. Za učinak s Valencijom AS ga je opet tretirao ponajboljim igračem (samo Benzema, dvostruki strijelac bolje ocijenjen), dok je u Marci opet bio među manje vrednovanim od drugih.
Zapeta puška
Kako je moguće imati tako oprečni stav dvije vodeće sportske novine u Španjolskoj o jednom igraču i učinku? Za ovu priču treba kazati da je AS novina kojoj Modrić nikad nije dao intervju jer Real ne dopušta svojim igračima suradnju s tim dnevnikom. Za razliku od Marce, što znači da ima vrlo dobru suradnju s Realom. Marca već duže promiče stav kako Modrić više nije onaj od nekoć. I od početka godine stalno ponavlja kako je na pragu 35.godine, kako ga je Valverde istisnuo iz momčadi ili kako je Odegaard na posudbi u Sociedadu čeka kao zapeta puška da ga vrate u Real jer je spreman preuzeti Modrićevu ostavštinu. U tom dijelu medija je u vrijeme pandemije velikim fotografijama ilustrirana tema o “novim mladim snagama koji mijenjaju senatore”, “čeka se odluka starijih da Odegaard dođe i oduševi Bernabeu”, “stara garda više nije nedodirljiva”, i sve u tom stilu.
Sasvim je jasno da Marca potiče stav da trebaju nove mlade zvijezde u Realu. Više od tog, površnog koliko populističkog stava, značajnije je pitanje stoji li Real iza te “atmosfere poticanja”. U nogometu je sve moguće. Jedan od duhovitih memova na nedavnu Modrićevu opetovanu izjavu “želio bih završiti karijeru u Realu”, odaje fotografiju na kojoj se pozdravljaju Iker Casillas, Raul, Ronaldo. Praćen je porukom “lol, puno sreće s tom željom”. Cinično je to podsjećanje da u Perezovoj eri zaslužni akteri trofejnih serija Reala bivaju ovako ili onako primorani na odlazak...
Modrićev slučaj ipak spada u druge statuse i to ukazuju činjenice. Perez je 2018. Modriću osigurao najbogatiji ugovor karijere, kad su mu bile 33 godine, i to na tri godine! Dakle, do 36., čime je već nadmašio spomenute velikane, koji su odlazili s 33 ili 34 godine. Modrićev trener, Zidane, jedan od najvećih, napustio je nogomet s 34 godine. Zidane je onaj koji čvrsto drži leđa Modrićevu statusu. To se vidi i po povjerenju koje mu daje. U ovoj sezoni kada je navodno odao “da je gotov” (dio medija je iskoristio dvije ozljede u rujnu i listopadu s reprezentacijom da kažu da ne može više), Zidane je svog ljubimca uvrstio u postavu kad god je bio fit, ili nije smatrao da ga treba osvježiti. Dakle, u 31 nastupu 21 je startao, u 10 je ulazio s klupe, ukupno prosječno odigravši 65 minuta po utakmici. Za igrača koji će u rujnu navršiti 35 godina to su vrlo značajne brojke, još snažnijeg značaja ako ih povežemo s nastupima u reprezentaciji. Modrić je protiv Eibara odigrao 81 minutu, a četiri dana kasnije svih 90 protiv Valencije, i to u još boljem izdanju. Kad je u siječnju igrao Superkup u Saudijskoj Arabiji, Zidane ga je protiv Valencije izvadio tek u 78. minuti, kad je osigurana pobjeda, a u finalu četiri dana kasnije igrao je svih 120 minuta. K tome je postigao i gol u raspucavanju kaznenih udaraca. Sve to upućuje nas na zaključak da učinak i svježina Modrića nisu dvojbeni, te da je kritičnu dob prelamanja finiša karijere (i motivaciju) hrvatski igrač očito prošao. Kao što je vidljivo da spada među igrače koji mogu potrajati duže od ostalih...
Ovo je samo jedan zvučniji primjer o tzv. isluženim igračima, koje danas mediji sve brže i lakše otpisuju te prizivaju mlade. Što možda jest dobro za nove priče i zanimanje javnosti, ali u nogometu je zapravo najvažniji učinak igrača za zadovoljstvo klubova i navijača.
Tu priču možemo svesti i u novi val forsiranja mladosti u nogometu, kojeg je HNS najavio i unatoč argumentiranim osporavanjima, nametnuo drugoligašima. U ligi gdje se nameću druge momčadi prvoligaša i direktno utječe na regularnost natjecanja, i sudbinu tih istih drugoligaša, sada je novi namet da umjesto 3 igrača ispod 21, moraju igrati čak 4 igrača. Što znači da im je nametnuto da ih u kadru mora biti barem još toliko. Zašto su drugoligaši tako servilni idejama koje zapravo obezvrjeđuju natjecateljski dio i otežavaju im ambiciju, a ne pomažu ni razvoju mladih igrača, to je doista rebus.
Komentari (0)
Komentiraj