Nakon što su prošle srijede upisali visoku pobjedu (3:0) u tradicionalno teškom izazovu u Bilbaou, navijači madridskog Reala, i pogotovo kroničari slavnog kluba, djelovali su ohrabreni. Od 4. studenoga, kada je ove sezone grozni Liverpool upisao pobjedu na Realom u LP, uslijedio je nastavak koji u crescendu podsjeća madridiste na sezone velikih depresija. Do tada je izgledalo sve sjajno, iako nije bilo ali su rezultati tome pridonijeli, pogotovo pobjeda u El Clasicu (2:1), 26. studenoga. Pet dana kasnije deklasirana je Valencia (4:0) i euforija je zahvatila svijet Blancosa.
Poraz na Anfield Roadu djelovao je kao trenutak zamora, no pokazao se zapravo kao početak otkrivanja velikih problema u momčadi, u odnosima s trenerom, manjku homogenosti igrača i pogotovo izostanka jasnijeg autoriteta u svlačionici. Real je nastavio “čudnim” remijima, prvo kod Rayo Vallecana, pa u gostima kod Elchea, uz igrača više, da bi “naporna” pobjeda kod Olympiacosa (4:3) pružila nadu u promjenu ritma. No, onda se kod Girone dogodio još jedan remi. Nakon Bilbao uslijedila je nova runda gorčine...
Na Bernabeuu je u nedjelju Real dočekao Celtu Vigo. Momčad koja u posljednjih 19 susreta nije osjetila slast pobjede protiv Reala. Štoviše, imala je tek 3 remija i 16 poraza. Celta ove sezone igra dojmljivo, što smo mogli vidjeti na plastičan način i u Maksimiru protiv Dinama. Na Bernabeua je stigla s tri uzastopne gostujuće pobjede u prvenstvu i gardom svog mladog i vrlo uspješnog trenera Claudia Giraldeza, iskazala je ambiciju da se bori za tri boda i u Realovoj kući. Više od 73.000 gledatelja na Bernabeuu, uz ponešto gostujućih, bilo je spremno samo na pobjedu, očekujući i uvjerljiviju igru. No, dogodilo se sve suprotno...
Golovima Williota Swedberga (54., 93.) Celta je šokirala Real i njegove navijače te je tim rezultatom definitivno upalila alarme u Valdebebasu. Velebni luksuzni “gradić Reala”, u kojem odnedavno stoluju sve službe kluba, a u čijim VIP prostorima i konferencijskim dvoranama Florentino Perez kuje kontinuiranog velike planove za Blancose, već je nekoliko tjedana poprište raspravljanja problema prve momčadi.
Do sada su čelnici kluba odašiljali mirnoću, podršku Xabiju Alonsu i igračima, čak su to na neprimjeren način demonstrirali kada su Viniciusu šutke prešli preko skandaloznog iskazivanja bijesa prema treneru prilikom izmjene u El Clasicu. Rezultat je pokrivao sve probleme, barem su tako računali Perez i suradnici, te će se naposljetku sve smiriti. Nije se smirilo, štoviše...
Kraj utakmice sa Celtom Real je dočekao sa devet igrača! Niz nervoznih reakcija igrača tijekom sezone upravo su u ovoj utakmici otišle na višu razinu. Sudac Quintero Gonzales isključio je Blancosima dva igrača, i to Frana Garciu i Carrerasa, uz dodatak da je u finišu pocrvenio i odveć nervozni Brazilac Endrick, koji je s klupe imao potrebu izazvati isključenje. Za Alonsa će to biti dodatni problem u idućem kolu La Lige, jer je tako ostao bez oba lijeva beka, koji su se pridružili vječno ozlijeđenom trećem lijevom beku, Mendyju.
Što je još gore, u 28. minuti stradao je nesretni Militao. Brazilac, koji je od kolovoza 2023. pretrpio dvije teške ozljede križnog ligamenta (na oba koljena), plaća ceh dugom oporavku i tipičnim problemima mišića. U jednom mu je sprintu ovaj put “pukla” loža i zasigurno ga neće biti najmanje mjesec dana u kadru. Real inače ima velikih problema s ozljedama, i to pogotovo u obrambenim redovima. U ovom trenutku čak je osam igrača izvan stroja, i to oba desna beka, Carvajal i Alexander-Arnold, spomenuta tri lijeva beka plus četvrti koji duže ima problema, Alaba, a sada su u problemu stoperi Militao i Huijsen. Za Manchester City će moći igrati Garcia i Carreras, ali u prvenstvu u nedjelju, kod Alavesa u Vitoriji nitko se od odsutnih neće oporaviti...
Što sugeriraju tri isključenja za Real protiv Celte, odnosno otvorene prozivke sudaca od strane Xabija Alonsa? Prije svega Real plaća ceh aroganciji vodstva kluba. Pred gotovo svaku utakmicu putem svoje TV platforme vrše pritisak na suce, emitirajući pogreške koje su sljedeći ili prethodni suci, po njihovom subjektivnom mišljenju, učinili na štetu Reala. Mnogim je i navijačima Blancosa počelo smetati to forsiranje teorije urote, koje je poprimilo groteskne okvire nakon što je otkriveno da je Barcelona godinama (2000. - 2019.) plaćala dopredsjednika sudačke organizacije (Negreira) službeno za “savjete o sucima”. Slučaj je upravo u sudskom tijeku...
Denunciranje sudaca, osim što je nekorektno i po propisima nedopušteno na način kako to Real radi, očito je postalo alibi za svaki onaj rezultat koji Madriđanima nije po volji. Sada postaje jasno da su i igrači Reala stekli uvjerenje da mogu raditi što hoće, buniti se stalno i tražiti neku svoju pravdu. Suci im ne ostaju dužni i zato je Bernabeu, nakon tri godine, vidio prvi crveni karton domaćem igraču (Garcia), a potom i drugi, treći...
To stalno kukanje na račun sudaca dozlogrdilo je i madridskim sportskim medijima, koji su uobičajeno “vjetar u leđa” Realu. Najutjecajniji analitičari su poglavito nakon poraza od Celte istaknuli da je Realov ključni problem trener! Možda dijelom s grižnjom profesionalne savjesti, jer su veličali njegov dolazak, potom i prve mjesece rada u Realu, sada su Xabi Alonsa prozvali kao destabilizirajući faktor za kadar koji je i dalje vrlo konkurentan po potencijalu igrača.
Xabi Alonso, koji prije 12 godina i sam bio dio Realove svlačionice, očito nije izvukao pouke o modalitetima funkcioniranja uvijek glamurozne grupe igrača. Svaki onaj trener koji je u proteklih 15-ak godina nametao teze kako su svi igrači jednaki u statusu, te moraju slušati bespogovorno trenera i klub, prihvatiti klupu ili nešto slično u kontekstu “željezne discipline na terenu i izvan njega”, nije uspio. Čak ni tada (2010.) karizmatični Mourinho, a kamoli “učitelj” Rafa Benitez, Solari ili Lopetegui. Uspješni su bili Carlo Ancelotti i Zinedine Zidane, oba u dvije ere unutar 12 godina. Oni su, kao nekoć vrhunski igrači, više tipovali na balansiranje odnosa u svlačionici, što manje tvrdog nametanja trenera u treningu i vođenju utakmica te na autoritetu znanja.
Benitez, koji je na treninzima želio pokazivati Ronaldu kako da bolje puca slobodnjake, a Modriću kako nema smisla da upotrebljava “vanjsku desnu”, brzo je dosadio igračima i Perezu (25 utakmica). Solari je trajao 32, ali je znao da je samo privremeni trener, dok je Lopetegui izdržao 14 utakmica...
Xabi Alonso je, kako kažu upućeni u odnose Valdebebasa, od prvog dana (prije Mundijala za klubove u Americi) nametnuo neki svoj dril. Simbolički rečeno, bio je na liniji upravljanja momčadi kao Rafa Benitez, o kojem je na predstavljanju sipao hvalospjeve. Zajedno su osvojili Ligu prvaka s Liverpoolom i ta iskustva je navodio kao svoje velike prednosti. Zazvučalo je to zabrinjavajuće za one u Realu koji pamte Benitezove “učiteljske porive” prema igračima, osoblju, novinarima. Dugi sastanci sa igračima, duge presice sa novinarima, a igra i raspoloženje igrača u negativi.
Xabi Alonso je u više manje isto vremena (27 utakmica) ušao u sukob s dijelom igrača. Ne otvoreno, jer čak ni s Viniciusom, koji ga je prozvao na terenu, nije reagirao osim “riješit ćemo to u svlačionici”. Alonsu dio igrača zamjera stalno mijenjanje postave, sustava igre, duge i monotone treninge, nejasnu taktičku koncepciju i gard u kojem ne priznaje nikakvu meritokraciju u svlačionicu. Posljedica toga je da unutar grupe nema više homogenosti kao prije, nema igračkog autoriteta koji se može nametnuti drugima tako da ga slijede, a više je igrača nezadovoljno svojim statusom, odnosno igrom. Primjerice, Jude Bellingham, koji je sada lišen i problema s ramenom (operirao), djeluje izgubljeno na terenu i ni blizu utjecajan kao prve sezone kada je stigao. To ga čini nervoznim i teško to skriva, pogotovo što su ga počeli mediji i navijači prozivati...
Činjenica da je nakon El Clasica, odnosno od 11. do 16. kola Alonsov Real prosuo plus 4 u odnosu na Barcelonu, te sada zaostaje (opet) četiri boda za Kataloncima, tretira se jasnim pokazateljem da trener nije na razini potreba Reala. Otvoreno se najavljuje da bi eventualni poraz od Manchester Citya mogao nagnati Florentina Pereza možda ne na promptnu smjenu, ali sigurno na sondiranje tržišta slobodnih trenera. Što je onda samo najava da će promjena biti.
Da Jürgen Klopp prihvati poziv i napusti menadžersko mjesto u korporaciji Red Bulla, kažu najupućeniji kroničari Reala, Alonso bi već bio otpisan. Perez ima svoje stavove o igračima, neke drži kao svoje “sinove” i svakako ne želi da mu se Mbappe, Bellingham i slični osjećaju loše u Realu te preispituju trebaju li ostati dio priče Blancosa.
U Valdebebasu je pred dolazak Manchester City lagana panika i to je jasan znak da iza kulisa postoje veliki pritisci na trenera, odnosno trenera prema igračima. Kad stvari u Realu krenu u tom pravcu u studenom, to nije dobar znak za trenera ali i za neke igrače. Može li Xabi Alonso promijeniti dinamiku sezone vidjet će se vrlo skoro. Uz iduće prvenstvenae oglede (Alaves, Sevilla, Betis, Villaredal), pa LP (MC, Monaco, Benfica) te Superkup (Atletico, Barcelona...) u sljedećih mjesec i pol dana, Alonsov status i perspektiva Reala bit će jasnija...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....