Poraz od Barcelone u finalu Superkupa bila je kap koja je prelila čašu strpljenja Florentina Pereza. U ponedjeljak je stigla i konačna odluka. Xabi Alonso je smijenjen, a na njegovo mjesto nastupa Alvaro Arbeloa, dosadašnji trener druge momčadi...
Tako je završila, neslavno, kratka era (od lipnja) Xabi Alonsa, što se moglo naslutiti i u nedjelju navečer nakon presice u Jeddi. Nakon što je izgubio finale španjolskog Superkupa protiv Barcelone, bio je nezadovoljan ishodom, ali je medijima iznio "ohrabrujući način na koji su pali". Kroničari su ga čudno gledali, jer iz analitičkog kuta utakmica u Jeddi jest bila natjecateljski "otvorena" (rezultat na kraju 3:2), ali prema prikazanom nogometu bilo je i te kako vidljivo da Katalonci dominiraju. Za navijače Reala sama činjenica da su tako podređeni ljutom suparniku, koji je u nekim fazama utakmice imao i posjed od 76%, već je dovoljna da im pokvari raspoloženje. Nije, naime, najgora stvar za planetu Blancosa izgubiti utakmicu čak i protiv Barcelone, nego je uvjerljivo najgore kada prevladava osjećaj da se ti odnosi neće baš promijeniti u skorije vrijeme... Očito je takvo stanje uma bilo i u vodstvu kluba koje je donijelo odluku o promjeni...
Real je znao imati zbilja loše faze suparništva s Blaugranama, čak i u proteklih desetak godina kada su Blancosi osvajali mnoštvo trofeja i bilježili najuspješniju eru u povijesti kluba.
No, svaki i visok poraz, pogotovo kada su tipovi ala Ronaldinho i nadasve Messi bili nemilosrdni prema Madriđanima, prihvaćao se kao "trenutak slabosti". Trofeji koji su stizali onda bi kompenzirali i ta posrnuća. Uzmemo li tu eru od Modrićeva dolaska (2012.), onda uz 4 domaća i čak 6 europskih naslova, te uz još 18 drugih trofeja, Realov je svijet taština i te kako mogao živjeti s domaćom dominacijom Barce (7 naslova) i pogotovo s tek 1 europskom titulom. No, brojke i dometi bliže prošlosti počeli su gubiti snagu s uvjerljivim dojmom koji sazrijeva oko Reala, a to je značajan pad moći u odnosu na spomenutu eru. U Jeddi je Barcelona pobijedila u trećem uzastopnom finalu protiv Reala (2 Superkupa i 1 Kup Španjolske), a kako je u ovom prvenstvu već viđeno da ona ima snagu minus od 4 boda u kratkom vremenu pretvoriti u plus 4, onda je razočaranje u klubu i oko njega poprimilo visoke razine. Xabi Alonso po odjecima navijačke javnosti nije imao kvalitetu da se (barem) znanjem nametne u glamuroznoj svlačionici Reala, uz to što mu, kako se to primijetilo i u Jeddi, nedostaje i autoriteta kod igrača. Primjerice, u prvom slučaju, izgubio je podršku svlačionice onog trenutka kada je počeo kemijati sustave igre, postave, mijenjajući iznova i taktički format i jedanaestoricu. Određena lutanja u nametanju svog stava u svlačionici prepoznala su se i u slučaju Viniciusa Juniora koji mu je prvi, i to ne samo zbog svojih problematičnih ponašanja (svađe s gledateljima, suparnicima, sucima...), pokazao da ga "ne doživljava". Kad je u El Clasicu 26. listopada Xabi Alonso izvukao iz igre Viniciusa, iako je Brazilac igrao jako dobro, trener je prešao preko toga da mu je igrač još po dolasku na klupu ružno dobacio, a onda i šutnuo što mu se našlo na putu...
Određena neslaganja unutar odnosa trener-igrači, pogotovo kada dolaze novi stručnjaci i mijenjaju prethodno uspješne (i u odnosu) trenere, više-manje su logične posljedice procesa prilagodbe na novo. No, u slučaju Alonsa ta prilagodba od početka nije krenula dobrim putem. Često je mijenjao momčad i sustave, vukao nelogične poteze i njegov Real djelovao je vrlo ranjiv i protiv slabijih suparnika. Spomenuta pobjeda u El Clasicu donijela je malo zraka optimizma da će se ti procesi pozitive zahuktati, ali onda je ubrzo uslijedio pad (3 remija sa slabijim suparnicima u ligi, porazi u Ligi prvaka i sa slabim Liverpoolom, pa boljim M. Cityjem). Ovaj poraz bio je fatalan za Alonsove ambicije da preokrene negativnu liniju u pozitivu...
Madridski analitičari ističu da je najveći poraz trenera to što je njegov pristup El Clasicu bio Mourinhovski. Drugim riječima, bunker i igra na kontre, prepuštajući Barci sve konce igre. Alonso je zato pristupio sustavu sa 3 odnosno 5 braniča u defenzivi, formacijom zatvorenom na 25-30 metara od gola, nadajući se da će tako oduzeti prostor Flickovim brzancima, odnosno omogućiti prostore svojim brzim napadačima na drugoj strani. Bila je to, neovisno o postignuta dva pogotka i nekoliko šansi, ipak kriva postavka. Šanse je imala i Barcelona, a stvarala ih je unatoč tom "zidu" ispred Courtoisa. Barcelona je dominirala u igri, rastrčana, okomita, sjajno kontrolirajući posjed i strpljivo čekajući kako će pronaći put kroz lošu obranu Reala. Blancosi su kontinuirano trčali za loptom i suparnicima, umarali se, a u finišu je Flick ubacivanjem svježih Olma i Ferrana ubacio ofenzivu u višu brzinu te je bilo samo pitanje kada će kazniti Real.
Je li možda alibi za Alonsa bio to što nije imao zdravog Mbappea? To je već postalo teško pitanje i za najveće pobornike Francuza. U zraku snaži eho da se u Madridu događa sindrom PSG-a, odnosno da Mbappe daje pogotke, ali njegova momčad ne uspijeva osvajati trofeje kojima najviše stremi. Problem i Mbappea i drugih napadača u Realu nije tko je više ili manje spreman u određenom trenutku, nego je veliki problem što Alonso nije uspio stvoriti igru koja će odgovarati aktualnom kadru. Igra je ona koja štiti u trenutku kada je, primjerice, Mbappe ozlijeđen ili je Vinicius u žutoj minuti, ili je momčad umorna. Brazilac je bio najbolji igrač protiv Barcelone, i eto, nije pomoglo. Naposljetku, apsolutna dominacija Barcelone na sredini terena nije novost, ali jest da je vezni red Reala toliko jalov da se teško uspijeva nametnuti i slabijim suparnicima, a kamoli Kataloncima... Ceh, dakle, plaća Alonso, a što će moći popraviti Alvaro Arbeloa vidjet ćemo. U svakom slučaju, navijači očekuju da će Florentino Perez čim prije osigurati neko "veliko ime", iako je zapravo fokus svih usmjeren na Jurgena Kloppa.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....