- Geopolitičke posljedice drugog karabahskog rata i mirovnog sporazuma nisu samo katastrofalni za Armeniju, nego i Rusiju - neočekivano, dan nakon okončanja armensko-azerbajdžanskog rata te ulaska ruskih mirotvoraca na liniju razgraničenja dviju zaraćenih strana, pišu u svom uvodnom komentaru moskovske Vedomosti, jedan od neovisnijih, ali dobro obaviještenih ruskih medija bliskih Kremlju.
Naime, Moskva se pohvalila kako je okončala iscrpljujući rat (trajao je 44 dana) na južnom Kavkazu te preuzela ponovno brigu i vodeći utjecaj nad tim prostorom bivšeg SSSR-a, koji se nalazi između tri jake regionalne sile koje svaka ima svoj interes u njoj - Rusije, Turske i Irana.
Vedomosti smatraju kako je Rusija "izgubila rat u Karabahu" te dopustila da na njen prostor ušeće i pozicionira se Turska. Analitičar Konstantin Makienko tako piše tako da je ovim ratnim porazom Armenije od Azerbajdžana, umanjen ruski, a povećan turski utjecaj i moć u toj trusnoj regiji.
Naime, po njemu Rusija nije uspjela spasiti svog (jedinog) saveznika na Kavkazu, odnosno uspjela ga je samo spasiti od potpunog sloma i poraza, dok je Turska svog saveznika Azerbajdžan dovela do velike ratne, a i političke pobjede, što Baku sigurno još više vezuje za Ankaru, a udaljava od Moskve.
Osim toga, u samoj Armaniji situacija je prilično napeta i užarena i svakog časa mogla bi izmaknuti kontroli, što je dodatni problem za Kremlj. Uz to, čini se da će Turska ipak biti dio mirovnog moskovskog sporazuma, iako i Moskva i Erevan nastoje umanjiti njenu nazočnost.
Naime, turski mirotvorci će biti u Azerbajdžanu sa svojim "monitoring" centrom, ali po Rusima neće ulaziti na područje Nagornog Karabaha, pogotovo onog malog dijela koji će ostati pod (upitnom) armenskom kontrolom, mada azerbajdžanski predsjednik Ilham Alijev i dalje inzistira da će Turci ući i na to područje, a i iz Ankare stižu iste tvrdnje. Trenutno se zapravo dogovara okviri turskog prisustva u zoni sukoba, a vjerojatno će turski vojnici nadgledati ruske mirotvorce i paziti da Azerbajdžan ne ostane zakinut.
Podsjetimo da je Turska vojno i politički otvoreno pomagala Baku, dok je Rusija sa svoje strane pazila samo da Armenija ne pretrpi potpuni kolaps, nastojeći zadržati utjecaj u regiji, koji je sada prilično narušen.
Treba samo podsjetiti da i Gruzija više nije pod ruskim utjecajem te da i ona ima dvije paradržavne tvorevine na svom teritoriju koje Rusija podržava - Južnu Osetiju i Abhaziju.
Vedomosti čak uspoređuju sadašnje stanje u Karabahu s 1938. godinom, odnosno kako kažu, stanje "podsjeća na Čehoslovačku nakon okupacije Sudeta". No, Vedomosti nadalje rasuđuju kako bi ova karabahska lekcija mogla biti poticaj i iskustvo za Ukrajinu, da na sličan način riješi pitanje svojih odmetnutih proruskih tvorevina - Donjeck i Lugansk.
Makienko smatra kako se Rusija podcjenjivački i ironično odnosi prema snazi ukrajinske vojske, što bi im se moglo obiti o glavu. "Nikada, nikada ne podcjenjujte protivnike", pišu Vedomosti, i zaključuju da Moskva iz "armenske katastrofe trebala izvući pouku i lekciju za sebe, prije nego sama postane žrtva te lekcije".
Podsjetimo da će se Armenija morati povući s većine teritorija koji su zauzeli u ratu 1992.-94. godine, a da je zapravo sudbina ostatka koji će biti pod njihovom kontrolom posve neizvjesna. Prema sporazumu ruski mirotvorci će tamo biti pet godina, a nakon toga se može produžiti na još pet, ako jedna od strana ne odustane.