Početkom rujna počinje novi natjecateljski ciklus mlade reprezentacije za Europsko prvenstvo. Na njenom čelu će, kao i u prethodnom, biti Igor Bišćan. Sljedeći svoju konstantu trofejne uspješnosti u dosadašnjoj klupskoj karijeri, od Rudeša preko Olimpije do Rijeke, danas 43-godišnji Bišćan potvrdio se i u mladoj selekciji. Hrvatska U-21 ostvarila je ono što nije pošlo niti jednom izborniku i generaciji prije, a to je ne samo pobjeda na završnom turniru, nego čak i prolazak skupine.

Nesretni poraz u produžetku četvrtfinalnog dvoboja sa Španjolcima nije mogao zasjeniti izvanredan doseg te generacije. Ona je, između ostaloga, ispunila svoju misiju i time što je iznjedrila više igrača za A reprezentaciju.

Uoči novog starta locirali smo Bišćana u vrućoj metropoli, gdje na Jelenovcu u obiteljskoj mu kući priprema novu priču. Odmor?
- Bilo je više nego dovoljno vremena za odmak od nogometa i pritiska nakon 31. svibnja i utakmice sa Španjolcima. Prošlih tjedana bio sam s obitelji u tradicionalnoj nam bazi na Pagu, da se cure mogu okupati i opustiti.

Vidimo da ste u vrelini Zagreba?

- Pa je, budem dolje sa suprugom i četiri kćeri par dana, a onda se vratim u Zagreb. Već sam neko vrijeme u punom radnom pogonu. Pripremam se za jesen, pratim naše igrače, analiziram suparnike, stvaram okvirne ideje onoga što nas očekuje. Ovdje mi je sve vrlo jednostavno i s tehničke strane, i s logističke. Volim biti u miru i fokusiran na ono što radim.
Bili ste, među ostalim, na Poljudu pogledati Hajduk i pritom popričali s Dalićem i Pletikosom u loži?
-To je sve ispalo spontano, nije bilo dogovaranja sastanka. Tipični nogometni razgovori.

CROPIX

Zadovoljstvo posla

Pletikosa vam je sada tehnički direktor. Što vam je kazao, što očekujete?
- Iskreno rečeno, nismo još sjeli i razgovarali. Pletikosa mi je kazao da ćemo se uskoro sastati i utvrditi kako ćemo i u kojem pravcu surađivati. Usput mi je kazao da mu slobodno javim što god trebam. Do sada sam, inače, kao izbornik U-21 imao sve što sam zatražio. Što se može u tom smislu dodatno odraditi, vjerujem da će mi Pletikosa iznijeti na sastanku.

Prošlo je više od dva mjeseca od zaključenja prvog ciklusa. S vremenskim odmakom, osobni dojam?
- Pa, bilo je jako zanimljivo, napeto i nezaboravno. Ciklus je obilježen pandemijom koronavirusa i posljedičnim poremećajima. Uz to, nismo dobro krenuli u kvalifikacijama, ali na kraju svega, dečki su potvrdili kvalitetu i karakternost za Euro okvir. Prolazili smo kroz puno tih izvanrednih situacija, ali upravo nam je to koristilo da se dodatno homogeniziramo, zbližimo i dostignemo prvi puta četvrtfinale.

Ostaj li žal zbog epiloga dvoboja sa Španjolcima?
- Naravno da ostaje žal, mi smo sportaši i natjecatelji i uvijek u utakmicu ulazimo sa željom i nadom da pobijedimo. Ne trebamo tumačiti koliko je Španjolska jaka, poglavito u tim uzrastima, odmah te kazne za svaki propust. Izjednačili smo u finišu i nadao sam se da će nam to biti psihološka prednost dođemo li do kaznenih udaraca. Nažalost, ponavljam, prekvalitetni su to suparnici da ne bi iskoristili trenutak dekoncentracije.

AFP

Bit će vam to korisno iskustvo za drugi ciklus?
- Nema dvojbe, veliko iskustvo. Osjećam satisfakciju što su igrači uspješno prezentirali naš nogomet na najvišoj razini natjecanja. To je neka vrsta potvrde i meni. Trener sam pet godina, osvajao sam promocije u viši rang, nacionalne trofeje, dakle, skupio nešto iskustva. No, s reprezentacijom je to posve drugačija priča, te se na neki način i ja učim toj vrsti posla. Za novi ciklus bit će mi prošlo iskustvo od velike koristi.

Je li ovo doživljeno u skladu s očekivanjima kad vas je Marijan Kustić u rujnu 2019. godine počeo nagovarati?
- Mislite li na razlike u klubu i reprezentaciji, očekivao sam drugačije postavke rada, logično. Teško je stvoriti uigranost kao kad radiš svaki dan u klubu. Jako važnim postaje dobar skauting svojih igrača, kao i analiza suparnika. U pripremama za EP, gdje igraju sve top momčadi, puno smo pratili što rade, kako igraju, vrline i mane. Specifičnost je izborničkog posla da si uvijek kratak s vremenom, zato je od osobite važnosti da u dva-tri zajednička dana ne pretjeraš s informacijama prema igračima, treba se fokusirati na najvažnije tehničko-taktičke stvari, te pronaći pravu mjeru za fizički dio pripreme.

Prema epilozima prvog ciklusa možemo zaključiti da ste donijeli ispravnu odluku kad ste prihvatili poziv HNS-a?
- Na stranu što je s mladima uvijek vrijedno raditi, iz ovog kuta, kad gledam stvari, zadovoljan sam što sam prihvatio poziv HNS-a. Kao trener još sam na početnim kotama, tako da je i veliki plus iskustvo koje stječem.

HNS je uvijek na vjetrometini. No, kad se donose dobre odluke, onda ih treba naglasiti, da bi i kritike bile vjerodostojnije. Tada izvršni direktor, a sada predsjednik HNS-a, Marijan Kustić, dobro je cijenio vaš potencijal. Je li doprinos HNS-a tijekom ciklusa bio konkretan ili...?
- Imao sam apsolutnu podršku, kako od HNS-ovih čelnika i djelatnika, tako i unutar stožera. Sve što sam tražio od HNS-a u kontekstu rada s reprezentacijom bilo je ispunjeno. Primjerice, htio sam veći broj suradnika u stožeru u odnosu na prije, putovali smo na svaku utakmicu čarterom, imali smo dobre uvjete za treninge i smještaj, logistički smo bili potpuno praćeni. Mogu biti samo zahvalan na takvom pristupu. Drago mi je da je HNS od prvog dana shvatio vrlo ozbiljno taj projekt. Mislim da je to jedan od faktora koji su doprinijeli uspjehu reprezentacije.

Nikakva iskakanja

Je li bilo ikakvih iskakanja u ponašanju unutar reprezentacije, čega je znalo biti u ranijim ciklusima?
- Nije i s te strane smo bili zadovoljni. S igračima sam imao dobar odnos, kao i cijeli stožer. Mi smo i kao igrači prošli sve te procese omladinskih selekcija i znamo kako se ti dečki osjećaju i što prolaze. Mislim da su to igrači i razumjeli, te smo jednostavno kliknuli.“

Specifičnost ovog posla je da morate krenuti “ispočetka” s novom generacijom. Što slijedi?
- Ha, nema tu puno filozofije. Stvar je na istim osnovama. Selekcionirati novu škvadru i pripremiti je da pruži najbolje od sebe. Imamo istu brigu, a to je da kandidati imaju što više minuta igre u klubovima. Na tom planu je situacija manje dobra nego je bila u prethodnoj generaciji. Momci koji će sada biti s nama su mlađi, tek u fazi stasanja u klubovima.

Neki ostaju iz prethodnog ciklusa?
- Pa je, Vušković, Krizmanić, Čolina, Šutalo, Franjić ostaju, a s nama će nastaviti i Biuk, koji se priključio u finišu. Među novima pozornost zaslužuju Liber i Smolčić, koji imaju bitnu ulogu u Tomićevoj Rijeci. Pratimo i računamo na momke iz dijaspore, od kojih su nam u prvom planu sada Josip Stanišić iz Bayerna, te Marko Pašalić iz Borussije Dortmund. Prvi je polivalentan igrač sposoban igrati na svim pozicijama zadnje linije, drugi je potencijal za ofenzivnog veznog i krilo. Jako nam je zanimljiv i Sučić iz RB Salzburga…

CROPIX

Dijaspora uvijek ima nekog asa iz rukava?
- HNS tu radi dobar posao. Naš tehniko Josip Tomaško je potpuno informiran i brzo nam prenosi informacije kad se pojavi netko zanimljiv. Neke sam momke i ja primijetio dok sam skautirao, primjerice, Šverka u Njemačkoj.
Vi ste Biuka brzo pozvali. Što taj momak ima toliko posebno da se toliko odjeka čuje oko njega do najvećih europskih klubova?
- Stipe Biuk je poseban talent, to je nedvojbeno. On se s loptom snalazi drugačije od drugih, ima lakoću posjeda i baratanja njome. Tek mu je 18 godina, ali tehnički djeluje vrlo zrelo, dok mu je priroda dala i hitrinu i lakoću trčanja. Kad se spoje takve vrline, onda se igrač lako rješava suparnika, stvara višak i svakoga dojmi prodornošću. Vrijeme će reći gdje se najbolje iskorištavaju ti potencijali, za sada mi se čini da je s lijevog boka najučinkovitiji, sutra može biti odlučan na desetki.

Koliko ga može opteretiti ova medijska gungula oko njega?
- Ukoliko je stabilan momak, a imam dojam da je tako, onda će to izdržati. Ovo je svojevrsni test za njega, ali i okruženje koje mu mora osigurati što veći mir da se kvalitetno razvije.

Čini nam se da će stvaranje nove selekcije biti teže od one prije?
- Činjenica je da smo u ovoj generaciji, koja je otišla do četvrtfinala, imali gro igrača koji su nastupili na prethodnom EP-u, kada je izbornik bio Nenad Gračan. S te strane je bilo jednostavnije. Sada nam ostaju praktično dva-tri imena iz prošlog ciklusa. Stvaramo novu priču s igračima koji su rođeni 2000. godine i kasnije...

Što kažete na tezu kako je uska baza za novačenje reprezentativaca u Ligi 10, te da to doprinosi deficitima u strukturi igrača?
- Gledajte, činjenica jest da mi imamo sada određeni problem, primjerice, s konkurencijom napadača.. No, kvalifikacije traju do 2002. godine, EP je 2023. U tom razdoblju očekujemo da će neki novi igrači iskoračiti, drugi stasati. Nadolaze nove snage, primjerice, kao što je Hajdukov Ljubičić, koji je 2002. godište, pa još mlađi Šimić, koji je 2003. godište, pa neki drugi, koji svi skupa spadaju u kontekst perspektive. U ovom trenutku moramo se prilagođavati situaciji i biti mudri u iskorištavanju potencijala koje imamo. Osobno ne smatram da je to problem Lige, nego jednostavno se po generaciji dogodi da nekad imamo manjak lijevih bekova, drugi put su to krila, treći put napadači... Pitanje je kompleksno i trebala bi temeljitija analiza za preciznije stavove.

Jeste li u tom kontekstu zadovoljni sa suradnjom s klubovima i trenerima?
- Jesam, kako klubovi, tako i treneri bili su vrlo otvoreni za suradnju. Dogovarali smo se, funkcionirali u zajedničkom interesu, jedni drugima izlazili u susret. Drugačije se i ne može funkcionirati.

Kako je s Dalićem?
- Isto primjerena suradnja. Dalić nam je dosta pomogao, pogotovo u kontekstu EP-a, i uvijek je bio otvoren za dogovore koji će biti od koristi mladoj reprezentaciji i posljedično nogometu u cjelini.

Kakvi su vam dojmovi sa seniorskog Eura?
- Više-manje očekivani, slijedom viđenog u Ligi prvaka, uz jednu specifičnost. U trendu vrhunskog nogometa je opet sustav s tri braniča. Ne znam točan razlog, ali nazirem da se treneri koji ga koriste odlučuju temeljem njegove fleksibilnosti. S tim sustavom trojice otraga može se biti i vrlo ofenzivan, ali i za čas čvrsto defenzivan. Uspješno su to pokazivale reprezentacije Italije, Danske...

DAMIR KRAJAC/CROPIX Cropix

Nogomet ipak nije iznenadio?
- Pa nije, mislim da su igrači danas redom fizički top razina, ali da raste važnost tehničkog dijela. Neke reprezentacije još nisu dostignule ravnotežu tih faktora.

Pretpostavljamo da u tom redu vidite i Hrvatsku?
- Osnovna je priča Hrvatske s ovog Eura da je ostvarila cilj. Došla je na Euro, prošla je grupu, a onda u kup-fazi izgubila od protivnika koji je vrh Europe. Izgubiti od Španjolske nije grijeh. Možda se u nečemu moglo nešto bolje, ali nastup Hrvatske ocjenjujem pozitivnim.

Ali?
- Ha, iz mojeg kuta gledanja, a u kontekstu rečenog prije o trendovima, volio bih da se Hrvatska podigne u fizičkom potencijalu. Brojke ukazuju, a ne samo dojmovi, da slabije trčimo u odnosu na druge. Pogotovo to dođe do izražaja kada igramo turnirski ili dvije-tri utakmice u nizu u kraćem periodu. Je li to zato što je kraj sezone, pa ima umora, ili je nešto drugo, ne znam, trebalo bi vidjeti. No, na tom planu mora se nešto napraviti jer...

Furiju je užitak gledati

Jer drugi napreduju?
- Pa da. Mi smo uvijek živjeli u uvjerenju kako smo tehnički nadmoćni, imamo poseban talent i time kompenziramo neke deficite fizičkog potencijala. No, danas su tehnički svi napredovali, dostižu nas na planu igračke inteligencije, te više nije dovoljno što su naši igrači nadareni. Mi jednostavno moramo trčati na razini drugih da bismo bili konkurentni.
U čemu je problem da trka ne prati taj naš poseban talent? Mentalitet podneblja?
- Kompleksno je to pitanje. To o mentalitetu, po meni, ne stoji. Naši igrači kada igraju vani ispunjavaju te razine. Možda bismo morali podignuti zahtjeve u određenim razvojnim fazama, nametnuti kriterije igračima kada se stvara taj temeljni trkački potencijal. Treba više raditi, dodatno i kontinuirano, jer su to kategorije koje se mogu upravo radom dignuti na više razine.

Nešto slično kao što su Talijani pokazali da se radom i pristupom mogu promijeniti predrasude i mentalitet bunkeraša?
- Talijani su me iznenadili i to jako ugodno. Mancinijeva je selekcija istinsko osvježenje, ono što smo od takve moćne nogometne nacije već odavno očekivali. Težnja dominaciji i ofenzivni pristup.

Djeluje stereotipno kako se stalno govori o visokom presingu?
- I meni se tako čini. Visoki presing je dio igre, nije izmišljen jučer. No, u njegovu korištenju valja biti fleksibilan, ne ovisi uvijek sve o vašoj želji da tako napadnete suparnika. Ključno je da u današnjem nogometu brzih tranzicija u oba smjera uvijek imate dovoljno igrača iza lopte, koji će odraditi defenzivnu reakciju.

Sve se mijenja, ali španjolska doktrina je vjerna samoj sebi. Naoko je svi razumiju, nazivaju je dosadnom, ali Španjolska se uvijek svima nametne?
- Španjolska je za mene uživancija za gledanje! Oni su taktički i tehnički ispred svih, ono što promiču, to i prakticiraju. Rade to na impresivan način, nametnu se svejedno u kojoj postavi iziđu na travnjak. Bili iskusniji i stariji ili mladi i zeleni, oni će igrati svoje i kontrolirati igru. Činjenica da u tome uvijek uspijevaju sugerira koliko su jaki.
Vaši Englezi nikako na zelenu, pobjedničku granu?
- Ha, i ovaj put su ostali dužnici, iako se očekivalo da je na ovom turniru sve poklopljeno da im se ostvare ambicije. Većinom su igrali na svom terenu, uz podršku publike, ali su opet na korak do trona posustali. Očito je da još nisu spremni za iskorak.