Prije Mundijala, nitko ništa nije očekivao, možda smo i ispraćeni bez ikakvih želja i snova. A onda smo kreirali rezultat koji nas je, razumijem ja to, zadužio. Sada je situacija bitno drugačija, Hrvatska od srpnja 2018. živi potpuno drugi život

Tako je u razgovoru za specijal Jutarnjeg prije kojeg dana govorio Zlatko Dalić.

Jučerb je odletio za London, svjestan, međutim, da je i logično da nakon srebra ambicije bujaju, iako je Dalić, uza sve kritike, usporedo morao promijeniti čak četvoricu prvotimaca iz finala SP-a (Subašić, Strinić, Rakitić, Mandžukić), kao i važnog lidera Ćorluku. Smjena...

Iznimno bitan faktor

- Razgovarali smo u Opatiji, kada ste rekli da je možda i bolje ispasti iz elitne Lige nacija, jer dobiješ suparnike koji te nagnaju da stvaraš drugačije stilove igre. I možda ste u pravu, ali inzistiram na najboljima, jer oni nam daju uvid u to gdje smo... Na stranu kritike, kojih sam svjestan i koje prihvaćam, premda ponekad promašuju metu. Postoji, ipak, još jedan faktor, koji je nama iznimno bitan...

Da, znamo ga - prazne tribine. S kime god od igrača razgovaramo, svima su puna usta navijača, nedostatka onog poleta i ushita, injekcije koja "vatrenima" mijenja krvotok. Je li to, izborniče, mali alibi, ili?

- Sto posto garantiram da nama navijači najviše fale, i taj je odnos specifičan, jer nam ta sinergija nedostaje, diže igrače 15-20% u svakom smislu. Rekao sam dečkima da hrvatski narod čeka nas, čeka hrvatsku reprezentaciju, veselje, i mi smo ti koji to moramo napraviti: dati sve od sebe da se opet veselimo, nemamo pravo biti egoisti i misliti na sebe, dapače, kroz dobre rezultate mi igramo za njih, za naš narod. To je reprezentacija, i to su "vatreni". Konačno, to mi je velik motiv, želja, da napravimo opet nešto veliko, ali u ovome času ne mogu i ne želim ništa obećati, osim da ćemo dati sve od sebe, a na kraju će biti onako kako Bog dragi odluči...

YURI CORTEZ Afp

Dalićeve rečenice prije početka euro-smotre nisu, doduše, prazna priča. Postoji cijeli niz utakmica na velikim turnirima, u kojima je glavni "druk", ne samo decibelni, već i rezultatski, stizao iz glasnica. Stoga je ovo, ujedno, još jedan veliki test "vatrenih"...

"Očekujemo tristorinjak navijača na Wembleyju, mnogi su odustali zbog obaveznih karantena. Ljudi, naime, nemaju ni novca ni vremena da izdrže epidemiološke zahtjeve", čujemo jučer iz vatrenog stožera, koji za prvi dio natjecanja, odnosno dvije utakmice u Glasgowu ne očekuje mnogo više naših fanova. Dapače, vjerojatno i manje, jer u Škotskoj vladaju i stroža pravila nego kod nas. nastavak, ako ga izborimo, daleko od "otoka", možda ubrizga krv u "vatrene" obraze.

Novost za Dalića i igrače

- Gle, puno nas je ovdje, ali i tu postoje pravila, a ljudi rade... Da je situacija čista, London i Glasgow bili bi preplavljeni kockicama, kaj ti je. Ovako, nažalost, sputani smo, Dublin je "majka" - javio nam se stari "druker", koji je vjerovao susretu sa starim znancima i ludilu na Wembleyju, no nažalost potvrđuje priču od rijetkih Hrvata u Londonu koji se ovih dana žale da nas baš i nema, sjećajući se pritom scena iz bilo kojeg svijeta, kojeg smo znali hametice osvojiti...

Nije alibi, definitivno, no ovoga puta reprezentacija u boj mora bez svog važnog, gdjekad i ključnog oružja. Hrvatska bez navijača svojevrsni je oksimoron, ali u ovo ludo vrijeme, eto, morat ćemo se naviknuti i na to. No, lako za nas, s tim će prvi puta morati igrati i Dalić i sinovi..