Da Vatreni nisu bili u Hrvatskoj, mogao je nastati velik problem, a Dalić ostati bez još kojeg igrača

Kako je UEFA dala svakoj reprezentaciji milijun eura za kamp u kojem će boraviti na Euru, tako je i zatražila da u njemu mora biti sve do polufinala i odlaska na završnicu u London. Tek se dvije najbolje momčadi, koje će na Wembleyju igrati za prvaka kontinenta, neće morati vratiti natrag u kamp.

Hrvatska reprezentacija znala je, neovisno o rezultatu, da nakon utakmice sa Španjolskom leti za Pulu i autobusom u Rovinj, a potom sve određuje ishod.

Na Svjetskom prvenstvu u Rusiji Vatreni su napustili kamp već nakon osmine finala. U Šumskoj rapsodiji boravili su do odlaska u Nižni Novgorod na ogled s Danskom. Nisu se vratili iako su isticali kako im je dobro, pogotovo su imali kvalitetan travnjak u Roščinu gdje je napravljen za njihov dolazak novi mali stadion. No, utakmicu s Rusijom čekali su u Sočiju gdje se i igrala. U hotelu nadomak stadionu. Nikad nisu boravili bliže mjestu odigravanja.

SRDJAN VRANCIC/CROPIX Cropix

Na ovom Euru toga nije bilo, sada su drugačija pravila. Vatrene nisu ljutila niti posebno umarala duga putovanja, jedino što je svima krivo je da su u Rovinju dobili pozitivan nalaz za Ivana Perišića. Kad zbog Covida ostaneš bez tako bitnog adut uoči velike utakmice, to je strašan peh.

I kad bi Vatreni boravili u škotskom St. Andrewsu ništa ne bi bilo drugačije. Prema je jasno da u Škotskoj više ne mogu igrati, vraćali bi se tamo i s te destinacije putovali po Europi. Za osminu finala u Kopenhagen. Četvrtfinale na našoj ruti je u St. Petersburgu, a oba polufinala i završni dvoboj igraju se u Londonu.

Škotska je otpala "pet do dvanaest" zbog rigoroznih pravila vezanih za Covid. Tko zna što bi se događalo da je Perišić bio pozitivan u Škotskoj. Bi li tražili da svi njegovi kontakti odu u izolaciju ili bi se kao u slučaju njihovog Billyja Gilmoura pravili da nitko nije bio blizu njega?

Da je HNS donio . Potvrdilo se da je dobro što su naši stanovali u Rovinju.

Euro 2020. ostat će upisan kao jedinstven događaj po mnogočemu, pa i po tome što je dio njega ipak bio u Hrvatskoj. Kad se već zbog nedostatka stadiona nismo imali sa čime kandidirati za jednog od domaćina. Što je, nominalno, bila bolja šansa nego ikad. Sad već davno Hrvatska i Mađarska bile su u konkurenciji za domaćinstvo Eura 2012. godine, a eto do danas nemamo jedan stadion primjeren za takva zbivanja. To je tuga i bijeda hrvatske države i svakako grada Zagreba.

Stadion nije pitanje novaca, nego ljudi koji su na funkcijama. Kako se odnose prema nacionalnom dobru...