Dalić ima komociju kakvu nisu uživali ni Bilić ni Čačić. Čak ni u slučaju poraza ništa neće biti izgubljeno

Koliko god je završnica s Walesom djelovala šokantno, a rasprave o Kramarićevom nedostatku pasa za Perišića neće pomoći pozitivnim vibracijama, ovaj novinar nikad nije mirniji sletio u Tursku na utakmicu Vatrenih. Svjetski brončani dobili su po egu i primili lekciju iz privođenja utakmice kraju, svi su još jednom vidjeli da Hrvatskoj šepa završnica, što je vijest iz prašnjavih novina, no ovo je tek početak kvalifikacija.

Zlatko Dalić i njegova družina sve drže u rukama. Tako bi ostalo i u najcrnjem scenariju da Stefan Kuntz i ratnici Orijenta "preslušaju" prvog favorita skupine te da naša reprezentacija već na startu bude na skliskom tlu. To bi samo značilo da najesen opet treba vaditi bodove iz vatre na što su nas već navikli. Kraljevi drame izgleda ne mijenjaju repertoar. Triler im je omiljen. Opet, što god se zbilo, Hrvatska ima kvalitetu koja bi morala doći do izražaja, makar i pobjedom u Cardiffu, bude li nužna.

Izbornik je na okupljanju javno poželio četiri boda pa bi s punim plijenom u Bursi sve sjelo na mjesto. No, Dalić ima izborničku komociju kakvu niti približno nisu uživali Slaven Bilić i Ante Čačić kad su u prethodna dva slučaja doveli nacionalnu vrstu u Tursku. Prvom je bio nož pod grlom, a drugi je morao biti svjestan da obećanja čelnika HNS-a ništa ne vrijede ugrozi li se plasman na veliko natjecanje. Već i prije nego što se zaputio u Eskisehir spominjao se Zlatko Dalić po nogometnim kuloarima kao uspješan stručnjak u Aziji koji bi ga mogao naslijediti. O tome SN nisu htjele pisati prije tog susreta, ali jesu odmah nakon njega.

Jednom smo došli na Bospor kao autsajderi i dobili 3:0. Drugom prigodom pojavili smo se u središnjoj Turskoj u Eskisehiru kao blagi favoriti i pali 1:0. I ovaj put Hrvatska ima ulogu barem malog favorita, ta svjetska bronca mora biti makar imala iza sebe i kiks s Walesom. Ne mora značiti da će zato stradati kao 2017. godine jer povijest se ne ponavlja uvijek.

U studenom 2011. godine Vatreni su se našli u play-offu nakon što ih je Grčka matirala u Ateni 2:0. Mnogi iz HNS-a već su "otpilili glavu" izborniku, no ne i svi, Bilić je dobio zadnju šansu. Na stadionu Galatasaraya priredio jedno od svojih najlucidnijih izborničkih izdanja, rupu na lijevom beku riješio s Vedranom Ćorlukom i Vatreni su, sa 37 posto posjeda lopte dobili 3:0. Golovima Olića, Mandžukića i Ćorluke. Uzvrat u Zagrebu završio je 0:0, Euro je osiguran, a Bilić si je priskrbio ugovor s moskovskim Lokomotivom te se dostojanstveno oprostio od reprezentacije.

Ante Čačić nije bio takve sreće, iako je u Eskisehir u rujnu 2017. stigao uvjeren da mu nitko ništa ne može. Tako se barem ponašao. No, karta ga nije htjela, prolom oblaka u Zagrebu potpio je Maksimir, ogled s Kosovom nije odigran u subotu već je morao biti nastavljen u nedjelju. Igračima su kazali kako se neće ni igrati u tom "prozoru", opustili su se, da bi ih u deset budili:

"Ustajte, moramo igrati utakmicu". Kakvu utakmicu pobogu, mrmljali su polusneni. Na jedvite jade toga poslijepodneva zabili su Kosovarima za 1:0, napravio je to Domagoj Vida, no već dva dana kasnije morali su na noge Turcima. Kosovo i teška noć ostavili su traga, iako je bilo šansi, da bi primili pogodak i pali 1:0. Ivan Rakitić nije se ni pojavio u Turskoj, nakon Kosova prijavio je ozljedu i odletio u Španjolsku. Tadašnji predsjednik HNS-a Davor Šuker osjetio je potrebu izaći pred novinare i poručiti kao je sve u redu te će Rakitić i dalje igrati za Hrvatsku. Pukotine između njega i Čačića već su bile goleme poput vulkanskog kratera. Čačič je dobio šansu još voditi ekipu s Finskom, no 1:1 na Rujevici presudilo mu je, sutradan ju je preuzeo Zlatko Dalić.

U ponedjeljak ovdje bitno spokojnije čekamo reprezentaciju. Prvi put Hrvatska igra u Turskoj da izbornička glava nije na pladnju, da rezultat nema fatalne konotacije, ma koliko bi poraz donio štete i problema. Iako je gorak okus nakon Walesa, u usporedbi s prethodne dvije utakmice, u Bursi će to ipak biti samo jedna kvalifikacijska utakmica. Jako bitna, no ne toliko sudbonosna kao prethodne dvije. Što samo naglašava da se u Tursku nikad nije išlo na ugodno gostovanje.