Jedna od najkompliciranijih priča u Hrvatskoj je biti izbornikom nogometne reprezentacije. Nikome na toj poziciji nije lako živjeti pod pritiskom 2 milijuna hobi izbornika. Toliko je otprilike muškaraca u državi i sva sreća da se 2,2 milijuna žena ipak ne drži nogometnog presinga po izborniku.
Nije lako biti ni Zlatko Dalić u Hrvatskoj. Jer on nije običan izbornik. Dalić je, naime, osvojio srebrnu medalju na svjetskom prvenstvu. Kao i u slučaju mentora mu Miroslava Blaževića, uglavnom nakon općih veličanja naviru slapovi prozivanja. Ključan faktor pojačavanja te izborničke muke jest što se malo toga više može usporediti s pozitivom i dosegom jednog turnira i medalje. No, to je tako i Dalić je to znao, ne samo iz iskustava dragog mu Blaževića...
Tereti slabijih reprezentativnih ciklusa Daliću jako teško padaju. Jer, istina je, strateške je ciljeve (plasman na Svjetsko prvenstvo u Rusiju, prolaz skupine i premašaji do finala, pa plasman na Europsko prvenstvo) ostvario. Život reprezentacije je zbilja od turnusa do turnusa. I nije lako onome koji je na početku ostvario apsolutno i nemjerljivo najbolje trenutke u nastavku, kada uslijede problemi, funkcionirati kao da se ništa nije dogodilo. Ostavimo li po strani klackalicu raspoloženja javnosti, krajnosti u prosudbi (ne)uspješnosti reprezentacije, ostaju činjenice. Dalić je taj koji, za razliku od drugih dva milijuna izbornika aktivista, bira igrače i vodi reprezentaciju, odlučuje i odgovara. To je stresan posao, ali je istodobno i vrlo atraktivan. Jedan dio tog posla je i komunikacija...
Nakon dvoboja s Maltom u Rijeci, Dalić je lansirao u eter medijski vrlo intrigantnu, a za reprezentativnu homogenost iznimno škakljivu tezu o generacijskom animozitetu unutar grupe. Učinio je to, sasvim sigurno, namjerno. S kojim ciljem možemo pretpostavljati (upozorenje mlađim igračima, ali ne samo njima), ali nismo sigurni s kojim efektima. U iduća dva mjeseca ova će se tema maksimalno eksploatirati i treba vidjeti kako će reagirati, ne samo javno, nego i u formiranju stava, neimenovani, a prozvani igrači. Nije u redu od izbornika, niti u kontekstu ove tematike, a još manje u svijetlu nadolazećeg Europskog prvenstva kad kaže da neće istupati iduća dva mjeseca. Nije ni mudro za njega i pogotovo za reprezentativno okruženje. Jer, atmosferu i njen javni ritam diktira upravo izbornikovo ponašanje i istupi. Zato bi njegovo sukreiranje javne atmosfere oko reprezentacije bilo logičnije da je intenzivnije, a ponajmanje da se zatvori u šutnju...Pogotovo kada prodrma eter s tezom o nejedinstvu reprezentacije, faktoru koji je od prvog dana temelj svih uspješnosti vatrene povijesti...
Pretpostavljamo da je Dalića iscrpila ova runda kvalifikacija i da je tu preventivnu odbijenicu medijima odlučio samo pod dojmom težine trenutka i emotivnog pražnjenja na Rujevici. Nakon dužnog odmaka od prvog turnusa kvalifikacija, odmora i prikupljanja energije, očekujemo da Dalić bude proaktivan i u dužnoj mjeri bude prisutan u javnosti. Taloženje dubioza kojih će sigurno biti do priprema za Europsko prvenstvo svakako nije poželjna uvertira velikom poslu koji očekuje Vatrene...