Ipak je ušla! Iskusni, 34-godišnji ruski branič Fjodor Kudrjašov odagnao je sve dvoumice devet minuta prije kraja i otvorio Hrvatskoj vrata SP, a svoju je momčad nes(p)retnim autogolom poslao u još kako trnovite dodatne kvalifikacije. Toliko željeni pogodak stigao je u završnici dvoboja, eruptirale su emocije kod naših igrača koji su uložili silan trud na užasnom, jakom kišom natopljenom travnjaku.

Apsolutno su naši dečki nadigrali Ruse, lomili su ih jakim ritmom, probijali ih po bokovima, prolazili su i kroz sredinu, prijetili udarcima iz daljine, stvorili su niz prigoda... Ali, nisu zatresli mrežu i nakon 80 minuta junak dvoboja bio je raspoloženi ruski vratar Safonov. A onda je Sosa izvrsno centrirao, Kramarić je zasmetao Kudrjašovu, loš je travnjak ovaj put bio hrvatski saveznik i ruski je branič bio iznenađen čudnim odskokom lopte i pogurnuo ju je u mrežu.

Hrvatski izbornik Zlatko Dalić, na krilima neobuzdane radosti, nekontrolirano je skočio u zrak, pao mu je golemi teret s ramena. A Valerij Karpin, strateg Rusije, u očaju se uhvatio za glavu i gledao u namočeni pod. Osvetila se Karpinu defenzivna taktika, još se jednom potvrdilo da se u nogometu ne može, niti smije, igrati na bod. A Karpin je sastavio i momčad i taktiku ciljajući isključivo remi, branili su se gosti disciplinirano i organizirano, uzdajući se u neprobojnost svog obrambenog bloka, odličan dan vratara Safonova, hrvatsku neefikasnost, ali i u veliku naklonost sreće. Karpinu je odgovarao i težak travnjak, smanjio je kvalitativnu razliku i olakšao je Rusima branjenje svojih vrata. Sve je Rusima išlo na ruku do 81. minute...

A tada se, napokon, ukazala nogometna božica pravde, koja nije dopustila objektivno slabijem suparniku da iz krucijalnog kvalifikacijskog dvoboja izađe nekažnjen. Bila je to nagrada Hrvatskoj za silan trud, za golemu želju, za prikazanu dobru igru, nagrada za pošten pristup i izgaranje u dresu s nacionalnim grbom. I započeo je zajednički slavljenički ples igrača na terenu i navijača na tribinama, koji su se “probudili” nakon tog autogola i iznova su zagrmjeli kao u uvodu utakmice! Iako su, kad je našim igračima, sredinom drugoga dijela, potpora bila najpotrebnija, poljudske tribine šutjele. Umjesto da se s tribina u tim trenucima poslao dodatni poticaj igračima na terenu, dogodilo se suprotno i poticaj je tribinama stigao s travnjaka...

VLADIMIR DUGANDZIC/CROPIX Cropix

Slavlje prije utakmice

Sve je, eto, dobro završilo, iako nam je tijekom dvoboja, u trenucima kad je Safonov branio “zicere”, kroz glavu prolazila slična utakmica tužnoga epiloga. Kvalifikacije za Euro 2000., ključni dvoboj s ondašnjom SR Jugoslavijom u Zagrebu. Hrvatskoj je i tada trebala pobjeda, suparniku je bio dostatan bod, kojeg je i odnio iz Maksimira (2:2). Mnogo je toga podsjećalo na taj okršaj, poglavito ozračje uoči utakmice. Prije 22 godine u Zagrebu, a i sad u Splitu, pobjeda se, naime, bila već proslavila i prije početka. Sjećamo se da je u Maksimiru službeni spiker uoči utakmice nebulozno pozivao navijače na “veliku proslavu plasmana na Euro na Trg Francuske republike”...

Povijest se, srećom, nije ponovila, sibirsko dijete, nes(p)retni Fjodor Kudrjašov, zauvijek će nam ostati u lijepom sjećanju. Napravio je ono što nije uspjelo Perišiću, Kramariću, Brozoviću, Pašaliću, Petkoviću..., ugurao je tu loptu u mrežu! Za još jedan veliki uspjeh hrvatskog nogometa i odlazak na najveću svjetsku nogometnu smotru, u obranu ruskoga srebra...