ZAŠTO SAM OPTIMIST? Hrvatska nikad u skupini nije odigrala tri loša meča, neće ni sad!

Je li hrvatska “euro-čaša” napola puna ili prazna? Realno je i puna i prazna, ali zauzet ću “napola puna” stav. Zašto sam optimist pred utakmicu sa Škotskom iako bi nakon prva dva nastupa naših pesimizam bio bliži istini? Zato što još niti na jednom Europskom prvenstvu do sada Vatreni nisu sve tri utakmice odigrali loše u skupini, pa niti onda kad su ispadali.

Niti one 2004. godine. kad je Otto Barić imao najslabiji roster, a ipak je njegova momčad odigrala 2:2 s Francuskom, bila je to utakmica koju smo mogli i dobiti, najbolja na prvenstvu, mnogo bolja od onih sa Švicarskom i Engleskom. Ispali smo u skupini na Euru 2012. godine, ali smo u dobroj utakmici pobijedili Republiku Irsku (3:1) i igrali neodlučeno s Italijom (1:1), dakle, tamo smo čak dvije utakmice odigrali dobro, a vrlo dobri bili smo i onoj trećoj koju smo izgubili od Španjolske (0:1). Na ovom Euru dvije dosadašnje smo odigrali slabo, nikako ne mogu vjerovati da ćemo tako odigrati i treću. Barem jedna mora biti dobra u skupini, barem jedna. A to je ova današnja protiv Škotske. Bez obzira na taktičke ideje Zlatka Dalića i izbor igrača za boj u Glasgowu.

ANDY BUCHANAN Afp

Iako su daleko od ruskih izdanja, Luka Modrić i ekipa imaju još dovoljno znanja i motiva da uhvate osminu finala. Čak držim da su u ovoj situaciji, kad su stavljeni pred zid, poput ranjene zvijeri koja je najopasnija, koja je spremna rastrgati svakoga boreći se za život. Da, Hrvatska se danas bori za goli život. Škotska im je danas ogromna nogometno-životna prepreka, izazov koji će svladati jer su jednostavno za to sposobni.

Kao optimist držim da su dosadašnje teškoće na ovom prvenstvu bile samo prolazna stanica, da ćemo danas konačno vidjeti pobjedničku Hrvatsku, fleksibilniju, uporniju, koja će istražiti sve mogućnosti kako bi došla do trijumfa. Naši dečki neće odustati pred teškoćama, uvjeren sam da im to ne dozvoljava njihov DNK. Da se malo našalim za kraj, odlučila nam je pomoći i pandemija, jedan od najboljih škotskih igrača Billy Gilmour neće igrati jer je pozitivan. Pa ako i nešto zapne, ako netko od naših i ne bude proglašen najboljim igračem utakmice, neka nam najbolji igrač bude COVID broj 19. Samo da prođemo. I hoćemo, opustite se... (Piše: Davorin Olivari)

ZAŠTO SAM PESIMIST? Jedina nit za koju se hvatam jest -nepredvidljivost nogometa

Navijački, naravno, svi vjerujemo u pobjedu protiv Škotske i prolaz u drugi krug. Škotsku nikad nismo pobijedili, ali nije to reprezentacija koja je nepobjediva i koju Hrvatska ne bi mogla svladati u Glasgowu. Međutim, tražeći hladne glave razloge i argumente zašto bi ta utakmica trebala tako završiti, za malo toga se čovjek može uhvatiti. Zapravo, jedina nit za koju se drži čestica optimizma jest ona klasična nepredvidljivost nogometa, toliko puta viđen scenarij u kojemu jedna utakmica mijenja sve, u kojoj tragičari postaju junaci, a otpisani se vraćaju u život. U tih 90 minuta sve je moguće, dovoljan je možda samo jedan gol ili jedna obrana, promašaj, da se sve okrene. Uzdam se, dakle, jedino u nogometnu čaroliju, u ono senzacionalno što nogomet zna ponuditi.

LAURENCE GRIFFITHS Afp

Kako se uzdati u išta drugo i kako vjerovati da se nešto preko noći može promijeniti kad već dugo Hrvatska igra loše. U zadnjih 11 utakmica samo dvije pobjede, protiv Cipra i Malte, to su ujedno i rijetke reprezentacije koje nam nisu zabile gol. Kako se uzdati u pomak kad je očito da i izbornik Dalić luta iz utakmice u utakmicu, da ni on nije siguran kako bi trebala izgledati pobjednička momčad? Mnoge brojke također govore da je Hrvatska jedna od najlošijih reprezentacija na Euru, slabo stvara šanse, zabila je tek jedan gol, slabo trči, igra dosadno i umorno, a ni govor tijela nije ništa drukčiji, otkriva jednu ispuhanu, letargičnu momčad. Sami igrači govore kako igramo loše, a neki su potpuno izvan forme. S druge strane imamo “nabrijane” Škote, napumpane samopouzdanjem nakon remija s Englezima, Škote koji samo slučajno dosad nisu zabili gol. I nekako je vjerojatnije da će se njima otvoriti nego nama. Ona otrcana fraza da Hrvatska ima bolje igrače, više klase i iskustva, stoji i dalje, ali već dugo nije prevaga ni protiv slabijih od Škotske.

Znači, ostaje ta nogometna prevrtljivost, nada da će se dogoditi nešto nelogično. Ali, i to treba nečime isprovocirati i zaslužiti, a po onome što gledamo već dugo vremena od hrvatske reprezentacije teško je pronaći razlog koji će “dobre vile” vratiti na našu stranu. (Piše: Tomo Ničota)