Tristotinjak Hrvata poderalo je glasnice na Wembleyju, čulo se "U boj, u boj...." i brojni navijački pokliči. Vatreni su nakon dugo vremena imali podršku publike, malobrojne, ali angažirane.
Video: Dražen Antolić
Velika većina navijača radi i živi u Engleskoj ili negdje drugdje u Velikoj Britaniji, a rijetki su, možda njih pet posto došli iz Hrvatske. Zbog karantene i svih drugih komplikacija vezanih za koronavirus.
Atmosfera na Wembleyju bila je nogometna. Englezi su bučniji navijači kad igra reprezentacija, došli su iz raznih krajeva svoje zemlje. Pišemo im međutim minus što je značajan dio njih zviždao Lijepoj našoj. To im ne služi na čast. I nije odraz ni fair-playa, kamoli kulture.
Inače, bilo je prvo zamišljeno da će "hrvatski navijački sektor" trebao imati oko 10.000 ljudi, potom je zbog epidemioloških mjera to smanjeno na 2.000, a na kraju se svelo skupinice koje su bile na zapadnoj tribini u sredini i lijevo, te na južnoj. Upravo na jugu je bilo i više fanova Vatrenih koji su potegnuli baš iz Hrvatske. Neki su se i dobro kockali...
Međutim, mnogi su otkazali dolazak, a većina njih izvrsno je unovčila karte.
- Kupio sam dvije od ljudi iz HNS-a za 400 funti. To je bolja tribina, nije kod kornera - otkrio nam je Ivica Margeta, Metkovčanin koji živi u Londonu i vozi viljuškar.
Zdenko Kuhar iz baranjskog Čeminca, čija je sadašnja adresa u Bradfordu, imao je još pikantniju priču:
- Dan prije utakmice uspio sam doći do dvije ulaznice, za sebe i curu. Na njima piše 50 eura, a morao sam platiti 150 funti.
Kome?
- Hrvatu koji ih je nudio.
Šverc ulaznicama, preprodaja koja se najavljivala i dogodila se. To je bila jedna od priča među Hrvatima podno tribina Wembleyja prije no što su se popeli na njih. Na svakoj karti piše točno u kojih pola sata mora tko ući kako se ne bi stvarale gužve na vratima. Zato su se skupine brzo razilazile, najviše smo vidjeli pedesetak naših ljudi na jednom mjestu. Pjevali su "Moja domovina", navijačke budnice, zapalili baklju… "Moja domovina" odsvirana je i prije početka susreta na stadionu.
Englez su bili glasni, polijevali sve pivom, fešta je prije susreta bila izvrsna, a druženje hrvatskih i engleskih navijača za primjer. U prijateljskom tonu su došli na stadion, zato i nismo očekivali zvižduke himni.
- Ja sam iz Petrinje, prijatelji iz Zagreba, radimo ovdje u Londonu, ali baš želim da se vidi zastava na kojoj piše Petrinja - pričao nam je jedan mladić.
Sreli smo mlađahni trojac Splićana. Mateo i Dora posjetili su Ivana koji studira u Londonu. Dora je također studenica ovdje, ali došla je iz rodnog kraja.
- Stigli smo iz Splita samo za ovaj susret, bili smo pet dana u izolaciji, napravili dva testa i došli smo podržati naše. Iz Splita smo potegnuli jer očekujemo da će Hrvatska proći skupinu na Euru - kazao je Mateo, te na pitanje koji su im najdraži igrači odgovorio:
- Rebić, Modrić i Lovren.
U Southamptonu živi tridesetak Hrvata….
- Više nas došlo je na susret. Ja s kćerkom i sinom. Idemo i u Glasgow. Podržavamo Hrvatsku koliko najviše možemo, nogometna reprezentacija je naša jaka veza s domovinom - rekao nam je Berislav Tomičić, s kojim su bili Alka i Filip.
- Mi smo iz Slavonskog Broda, a tri i pol godine živimo u Engleskoj.
I tako su tekle slične priče dok nismo sreli Nabila. Počeo je govoriti:
- Volim Split, navijam za Hajduk - i kao vrhunac:
- Livaja je ostao.
Nabil i njegov prijatelj Adil našli su se među Hrvatima, a s koliko su lijepih riječi pričali o nama ne bismo ni sami.
- Hrvati me fasciniraju kao hrabar i borben narod, imaju duh kakav se može vidjeti malo gdje u svijetu. Mali ste narod, a dolazite daleko na velikim natjecanjima. Eto, nosim hrvatski dres, navijam za Hrvatsku, iako sam rođen u Londonu. U Dalmaciji sam bio više puta, u Splitu, Trogiru, na otocima, ali nisam bio na utakmici Hajduka. Volio bih to.
Nabila su odmah "posvojili“ Dragan Lukić i Mirjana Akrapović, par iz Švedske koji je izašao valjda u svim hrvatskim medijima.
- Dosadili smo već i Bogu i vragu - smijala se Mirjana.
Pitali smo ih za prognoze rezultata, većina je bila optimistična, pogotovo za sljedeće susrete. Nogometni fanovi zaželjeli su se dolaska na utakmice i kad im je to uspjelo na Wembleyju okupili s jako puno dobrog raspoloženja. Kod Engleza je i ovaj put dominirala pjesma "Football's Coming Home“. Kako su se "slijevali“ prema stadionu šetnicom od podzemne tako se orilo na sav glas. Kasnije na tribini također. Iako, drugo je ono pravo navijanje koje je praktično nemoguće dok su navijači raštrkani po stadionu, te jedni od drugih na pristojnom razmaku. Osim manjine koja se tih pravila ne drži. No, dobro, nećemo o tomu...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....