Joško Gvardiol (19) je sjajan igrač. Istina je da ima tek 19 i da je u četvrtak debitirao za Hrvatsku u prijateljskoj utakmici, ali zaboravite sve to. Gvardiol je igrač u punom smislu te riječi. Prezentirao je to i u prvih 45 minuta koje je u dresu Hrvatske odigrao u nedjelju u Belgiji.
Ima Gvardiol samo 19 godina, ali je nevjerojatno zreo igrač, iskazuje mirnoću svojstvenu iskusnim igračima. Ne poznaje ni tremu ni strah, niti impresioniranost velikom scenom. Lokomotiva ili Tottenham s druge strane, njemu je svejedno. Ima impresivno tijelo koje osvaja moćnom staturom, ali i sjajnom brzinom te fantastičnom eksplozivnošću. Izvanredan je u skoku, čita igru kao prekaljeni i dokazani veznjak, a u duelu je nenadmašan. Zahvaljujući sjajnoj eksplozivnosti u moćnom tijelu, Gvardiol je i odličan u skoku, iako nije posebno visok (185).
Uz sve nabrojano, Gvardiol je odličan tehničar, jako dobar dribler, igrač koji je u stanju u punoj brzini okomito se sjuriti na jednog ili više suparnika, a potom i odigrati dodavanje s kojim suigrača gura u šansu.
Gvardiol nema mane. Katkad slušam neke trenere koji objašnjavaju da s njim treba polako, da ga treba pažljivo uvoditi da ne bi izgorio, ali sve su to alibi priče. Zaboravite njegovih 19 godina jer one su nebitne. Kao što je nebitno i Modrićevih 35 jer je energetski i trkački i dalje svemir za mnoge oko sebe. Gvardiol nije talent, nego pravi igrač, sposoban već sada igrati na najvećoj svjetskoj sceni. Nema po pitanju zrelosti i seniorske igre razlike između njega i Pedrija, kojem je tek 18 godina, a svejedno ne možemo zamisliti Barcelonu bez njega u udarnoj postavi. Dečko je predobar igrač, baš kao i Gvardiol. I Koemana nije bilo briga što mu je tek 18. Tako ni Dalića ne treba biti briga što je Gvardiolu tek 19, on mora igrati...
Poziciju lijevog beka u reprezentaciji već duže vrijeme sasvim solidno pokriva Borna Barišić. Njemu je 28, prošao je puno toga, te imao odličnu sezonu u Rangersima. Barišić je dobar, karakteran igrač koji na svakoj utakmici na terenu daje sve što u tom trenutku može. Međutim, to što smo od Barišića vidjeli u dvije prijateljske utakmice (Armenija i Belgija) nije dovoljno dobro za ono što reprezentacija treba. A nije zato što je Barišić igrač kojeg Hrvatska sa svojim stilom igre teško može do kraja iskoristiti. Barišić nije bek koji teži igri s puno kombinatorike, ulazaka u sredinu, brzih dodavanja, povratnih lopti... Barišićeva je igra maksimalno okomita i u punoj brzini. Dodaj mu loptu u prostor, on će pojuriti, te iz punog trka uputiti odličan centaršut. U Rangersima je to radio iz kola u kolo.
Samo, Vatreni nisu Rangersi, Vatreni igraju potpuno drugačiji nogomet. Naša je igra bitno sporija, daleko sklonija kombinatorici nego jurnjavi, a i kad Barišić napokon probije taj bok te centrira u svom stilu, u kaznenom prostoru suparnika u pravilu nemamo igrača. Stoga Barišićev učinak u reprezentaciji nije ni izbliza dobar kao u Rangersima. Tamo ih je pet na centaršutu, u Hrvatskoj najčešće nitko. A Barišić nema Gvardiolovu mekoću u igri, smisao za suradnju, sposobnost da dribla ili mijenja ritam igre. Zato bi u nedjelju protiv Engleza Gvardiol vjerojatno bio bolji izbor...
Gvardiol je i obrambeno bolji igrač nego Barišić. Čvršći je u duelu, značajno boljeg skoka, ali i taktičke obučenosti, jer nemojmo zaboraviti da je Gvardiol izvorni stoper koji lijevog beka igra silom prilika. S Gvardiolom na terenu naša obrana ima pješaka više u svakom prekidu, kako obrambenom tako i napadačkom. Što je bonus o kakvom većina trenera može samo sanjati...
Naravno da je Dalić naviknutiji na Barišića, da zna što mu on donosi u svakoj utakmici. S druge strane, Gvardiol se tek priključio i ima samo 19 godina, a to u startu zvuči rizično. Međutim, rekli smo već da ne igraju godine i da one ne bi smjele nikoga opterećivati.
Gvardiol je nogometna zvijer koja čeka da ga se i u reprezentaciji pusti iz kaveza. I to bi trebalo napraviti odmah...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....