Puno se toga raspravilo o dvoboju s Česima. Jedna od značajnijih teza jest da Hrvatska djeluje fizički ispuhano, bez energije. To je zapravo unisoni dojam, kojeg potvrđuju i statistike mobilnosti Vatrenih. Ono što ne djeluje uvjerljivo, to je interpretacija uzroka zbog kojih je Hrvatska trčala manje od Čeha. Za one koji su možda tipovali na “starost” momčadi kao pojašnjenju različitog dojma (i statistike) trke, samo da naglasimo da je češka jedanaestorica bila čak mjesec dana starija od hrvatske...
Krenimo od teze da sama brojka prijeđenih kilometara nije presudni pokazatelj koji će poduprijeti uspješnost neke momčadi. Najvažnija je struktura trke, primjerice, koliko je sprinta, koliko je trke bez lopte, koliko se trka odnosi na posjed lopte i slično.
Fizička moć
Hrvatska od pamtivijeka svoju igru temelji na posjedu lopte i tehničkoj vještini igrača. Koliko će ta igra biti efikasna, ovisi upravo o faktoru trke bez lopte. On ukazuje koliko se igrača ubacuje u prazan prostor, koliko će biti rješenja za onog koji ima loptu, koliko se stigne priključiti napadu, odnosno, u defenzivnoj tranziciji vratiti u obranu. Gledajući Škote u dvobojima s Česima i Englezima, lako ćemo uočiti kako su trkački iznimno spremni i kapacitirani.
U formaciji 3-5-2, koja je većim dijelom 5-3-2 zbog opreznijeg pristupa, Škoti će ritmom i agresivnošću nastojati nametnuti ritam tehnički boljoj Hrvatskoj. To je u njihovoj tradiciji jer su nas upravo tako u četiri kvalifikacijske utakmice nadvladali, s dvije pobjede i dva remija. Zato se kao logična reakcija Hrvatske nameće da se trkački i agresivnošću približi Škotskoj do mjere koja će omogućiti da veće znanje naših igrača postane prevaga. Može li to ova Hrvatska?
Krenimo od pozitivnih dojmova, a koji ukazuju da je obrana i protiv Engleza i Čeha zapravo bila bolji dio momčadi. To upućuje na potvrdu linije Livaković – Vrsaljko, Lovren, Vida, Gvardiol, a u kojoj jedini sporan može biti Vrsaljko. Zadranin je odigrao dvije utakmice unutar pet dana, što je nakon tri mjeseca neigranja i tri godine zdravstvene kalvarije ipak veliki napor. Izbornik mora s igračem procijeniti je li njegova fizička moć dovoljna da bude na razini škotske agresije.
Dinamika igre
Kad govorimo o sredini terena, onda je više dvojbi. Počevši od Luke Modrića, koji je, prema logici stvari, nakon 70 nastupa u godini dana ipak u manjku svježine. Kako je u pitanju gromobran momčadi, onda je teško promišljati da bi se zbog manjka fizičke svježine izbornik odrekao njegova iskustva, tehničke nadmoći i liderske važnosti za samopouzdanje momčadi. Logičnije je da ojača trkačku komponentu vezne linije i Modrića rastereti barem malo defenzivne trke.
Između Kovačića i Brozovića izbornik treba birati drugog veznog, vodeći računa o dvije stvari - taj mora biti dovoljno defenzivan da omogući Modrićeva ubacivanja naprijed, ali i da podnese potrebu trećeg veznog koji može stvarati višak. Protiv Češke su to bili Kovačić i Kramarić. S obzirom na agresivnost Škota, ali i efekte dvoboja s Česima, te razliku u ritmu, ali i strukturi ofenzive (treba pobijediti) koja je nužna, možda je izbor (odmorenog) Brozovića na šestici te Vlašića na desetki, uz međuakciju Modrića, bolja varijanta.
Ti (novi) izbori svakako nisu dovoljni jer su povezani s potrebom moći u ofenzivnom dijelu. Kako je ovo turnir gdje nema prostora za isprobavanja, onda je logično očekivati da će izdanje iz drugog dijela protiv Čeha biti temelj na kojem će se graditi ta nužna ofenziva.
Luka Ivanušec je dinamikom igre, više nego tehničkom uspješnošću, pokazao da ima nužan ritam Eura u nogama. To je već vrlo dovoljno da ima prednost u izboru, pored drugih važnih faktora. Ivanušec može biti četvrti vezni u fazi obrane, koji će se po preuzimanju lopte razviti u ofenzivno rješenje kako na boku, tako i kroz sredinu. Nužno povećanje dinamike igre može se osigurati, uz Vlašića i Ivanušeca, ne samo zato jer su motorički igrači.
Oni su niskog težišta, eksplozivniji u prvim koracima i kao takvi problematični za stamene Škote. Perišić je tako u prilici da kroz dinamičniju sredinu terena, jačanje desne strane, ima više prostora na lijevom boku i šansi da dođe u priliku jedan na jedan te postane opasan kao kod gola protiv Čeha.
Dakako da samo povećanje dinamike utakmice neće pomoći kompaktnosti igre Vatrenih. Zato jer su Škoti izrazito snažni, borbeni i agresivni, jako je važno otupiti tu njihovu vrlinu. Na planu agresivnosti ne možemo im parirati, ali svakako posjedom i kombinatorikom stvaramo im veliki problem. Izbor Petkovića je zato logičan jer uz njega se geometrija igre i razigravanja lakše provodi.
U trećoj utakmici grupe ne može se drastično mijenjati postava i taktički pristupi. Zato je drugi dio s Česima polazište za Škote. Ne samo u odabiru igrača, nego i ključnom povećanju trke bez lopte, razini agresije i dinamici igre. Motiv je ostanak na Euru i čast reprezentacije koja je, do sada, jedno od većih razočaranja turnira.