O problematici naših mlađih dobnih kategorija i neuspjehu U21 vrste porazgovarali smo s Ilijom Lončarevićem. Zašto su seniori toliko uspješniji od mladih vrsta?
- Naša seniorska selekcija je bolja samo zato što je većina njih dugo vani, pa su pokupili navike i automatizme pravih profesionalnih momčadi i igrača. U datom trenutku, kad su sto posto jedinstveni i kad je kohezija momčadi prava, obično to bude na SP, onda stižu i rezultati, naš talent bude iskorišten do kraja. Bez obzira na to što izbornik radi ili ne radi - kaže nam u uvodu Lončarević.
Priča nam da se u Hrvatskoj od mlađih kategorija isključiva pažnja posvećuje pojedincima.
- Selekcije hrvatskih reprezentacija, bez obzira o kojima se radi, trebaju definitivno forsirati zajedništvo, zajedničko rješavanje situacija na terenu. Ne pojedinačno. A mi svi skupa pojedince volimo dizati u nebesa, to je prostor gdje se mi svi hranimo. Moramo isticati da je neki pojedinac čudo Božje, nešto neviđeno. Ne misli se na momčad, pa se negdje mane momčadske igre prikriju kvalitetom pojedinaca.
Priča da problem počinje od najmlađih selekcija...
- Mi mlade kad dođu u kamp reprezentacije, od selekcija U15 do U21, ne tjeramo da počinju razmišljati kao momčad. Kako igrači počinju razmišljati kao momčad? Pa tako da im trener ponudi okvire igre, organizacije igre u završnici, obrani, u prvoj fazi, srednjoj i konačnoj. Na tome se postaje momčad. Ne postaje se momčad kad trener ili izbornik pročita jedanaest igrača koji izađu na teren. Možemo mi kazati da smo bolji od Gruzije, ali to ne znači da ćemo kao momčad biti bolji od njih. Ako sam kao trener ili izbornik napravio sve što se tiče igre, ako igrači znaju kako će reagirati u svim situacijama, kad nas protivnik stisne presingom, kad imamo puno prostora ili ga nemamo, kako ćemo završiti napad, kako ćemo igrati u zadnjoj fazi, obranu oko našeg šesnaesterca, što nam je veliki problem, onda sam napravio posao. Mi s tim imamo problema i u A reprezentaciji jer svaki igrač za sebe ide linijom manjeg otpora, jer igrači razmišljaju "ako nitko ništa nije rekao, zašto bih ja to napravio".
Očito jest da se radi o problemu struke.
- Normalno jest da je to problem struke. Nije mi jasno zašto naši treneri nemaju te zahtjeve, moraju na tome tvrdoglavo inzistirati. Bez te tvrdoglavosti i odlučnosti trenera da usadi u igrače momčadski duh i momčadsko razmišljanje nema ničega! Mi imamo rupa u odgoju trenera. Deklarativno im dajemo neke smjernice, ali to nije ono što treneri trebaju čuti. Mi svih ovih godina nismo ustanovili našu hrvatsku školu nogometa. Mora se decidirano predočiti trenerima nekoliko najbitnijih elemenata u organizaciji igre koje moraju forsirati. Tako se moraju učiti djeca od najranije dobi, od tada kad se s njima startaju raditi taktički elementi nogometa.
Kazao je još nešto...
- Zapravo, imamo sreće što naši mladi igrači rano odlaze van jer tako dolaze u A reprezentaciju spremni za najviše zahtjeve igre, zadovoljavaju osnovne taktičke elemente.
Je li Ivica Olić pao na ispitu ovoga o čemu vi govorite?
- Ma, držim da HNS sad treba stati iza Olića, ako su ga izabrali i zaključili da je on taj, onda ga trebaju pustiti da vodi ovu selekciju. Pretpostavljam da su u njemu prepoznali kapacitet za neko duže vrijeme, a ne za kratko, da ga odmah potroše - zaključio je Lončarević.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....