Neodlučeno u Turskoj nije loš rezultat, ali prokleta lakoća primanja golova nekarakteristična za ozbiljne, kamoli velike momčadi frustrira povremeno i baca u očaj. U klasičnom prijateljskom susretu, šarolikih sastava i laganog tempa, u atmosferi sentiša iz koje je iskakao jedino Ante Budimir kad bi se "potukao“ s turskom obranom, Vatreni su još jednom primali golove poput dječaraca na školskom igralištu.
To što je momčad koja se prvi put našla na terenu zajedno imala "prodane“ lopte, pogrešna postavljanja, suparnike izgubljene iz vida koji sami jure prema vratima i skriveni kazneni udarac, ne bi bila priča dana da se ne radi o dijagnosticiranoj atrofiji defenzivne igre hrvatske reprezentacije kojoj, vidjeli smo, još uvijek nije nađen lijek. Tko god bio na terenu.
U šest nastupa ove jeseni protivnici su se počastili s petnaest komada, većinu su uzeli na rasprodaji po "deset kuna“, a kad si tako jeftin i predvidiv ne možeš pretendirati na velike rezultate. Imamo dokaze da to prave ekipe ne opraštaju. To je opasan problem, hajde ovaj put barem nije bilo gola iz prekida. Kako su Turci djelovali u istim duhu, a ni njima nije prvi put, lopta je mogla biti i više od šest puta u mreži.
Na velikoj Dalićevoj audiciji za nove zvijezde Vatrenih, s najvišom ocjenom položio je Ante Budimir, iako će izbornik biti dobrostiv prema mnogima i nikome neće "otpiliti“ nadu. Budimir je zabio, istina pomogao si je rukom, ali on je centarfor koji žari i pali kaznenim prostorom, kao isklesan kakav je ovaj momčadi trebao. Više nije otkriće nego adut na čiju se vrijednost Hrvatska može osloniti.
Dalić će morati dobro promisliti hoće li na Friends Arenu u subotu na odlučujuću utakmicu Lige nacija istrčati još jednom bez klasičnog vođe napada s pojačanom sredinom terena kao u Maksimiru s istim rivalom ili će samozatajnom, a izvrsnom Budimiru dati puno povjerenje jer on je kadar vuči Hrvatsku i u najtežim dvobojima.
Kroz povećalo vidjeli smo kvalitetu koju ima Marin Pongračić, od njega smijemo očekivati više, a za nekoga tko je zadnju službenu utakmicu odigrao prije gotovo pet mjeseci nije hrabro konstatirati - dobili smo novo rješenje u obrani. No, to su jedina dva igrača koji imaju pravo očekivati bolji status u budućim akcijama. Ostali će morati čekati neku novu "Tursku“ za dokazivanje. Iako su Oršić i Rog bili na pristojnoj razini, ne radi se o nogometu koji bi impresionirao. Toma Bašić i Antonio Čolak igrali su kratko, kad je ionako skroman ritam postao "špancirfest“, premda će pamtiti debi, a Josip Juranović ne može biti siguran hoće li dobiti poziv za sljedeće okupljanje. Simon Sluga nije ništa kriv, ali nije puno ni obranio, a da Uremović vrijedi već smo znali. Na stoperu mu je još lakše nego na beku.
Sve što smo vidjeli zapravo smo već znali, tako i da Domagoj Vida nema svoju sezonu i o ovoj utakmici prestat ćemo razmišljati prije nego što avion reprezentacije sleti u Stockholm. Izbornik je tek mogao učvrstiti neke zaključke. Šteta jedino što na takvoj "paradi" zbog ozljede nije bilo Domagoja Bradarića da pokaže kako u nacionalnoj vrsti djeluje na lijevom beku.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....