Od dosadašnjih sedam izdanja Eura otkako je Hrvatska u sustavu UEFA-natjecanja, ona je bila prisutna na šest turnira. Izostala je samo 2000. godine (Nizozemska/Belgija), kada je brončana generacija praktično abdicirala nakon izgubljenih kvalifikacija sa SRJ.

U četiri od šest turnira Vatreni su izborili prolaz grupe i to kao debitanti u Engleskoj 1996., u Austriji/Švicarskoj 2008., u Francuskoj 2016. i sada u ovom raštrkanom Euru. Obilježje svih tih turnira jest da je Hrvatska djelovala spremna za iskorak, barem viši od prve utakmice nokaut-faze.

Doživljaji hrvatskih nastupa bili su različiti. Recimo, 2012. godine, kada je ispala u grupi, Hrvatska je tako dobro djelovala da je, začudo, domaća javnost vrlo pozitivno doživjela taj nastup. Ključan razlog tomu je što su u grupi bili sa Španjolskom i Italijom, dvije selekcije koje će se na kraju naći u finalu.

Razočaranje u Portugalu

Tamo je slavila Španjolska, protiv koje je u grupi, sasvim objektivno, Hrvatska odigrala veliku utakmicu i oštećena je od strane sudaca. Onda imamo i neke drugačije doživljaje i u prolasku grupe, kao što je to bilo prije pet godina u Francuskoj. Javnost je bila načelno pozitivna prema minimalističkoj ambiciji prolaza grupe, ali je razočaranje bilo veliko zbog bojažljive igre protiv Portugala u osmini finala. Ta je igra bila u suprotnosti s formom iskazanoj u grupi…

Definitivno je najviše kritičkih primjedbi bilo na nastup Hrvatske u Portugalu 2004. godine. Selekciju je vodio Otto Barić i javnost je malo honorirala činjenicu da je upravo on obavio glavnu rekonstrukciju reprezentacije u postbrončanoj eri. U Portugalu je bila i teška grupa jer su se Vatreni sučelili Engleskoj i Francuskoj te Švicarskoj. To je bio jedini Euro-nastup Hrvatske na kojem nije upisana pobjeda, a bila su dva remija (Švicarska 0:0 i Francuska 2:2) i poraz od Engleske (2:4). Nula u rubrici pobjeda generirala je teze o ziheraškoj taktici, s previše obrambenih igrača…

Rezultatski najuspješniji Euro, bez konkurencije, bio je u Austriji 2008. godine. Hrvatska je igrala nadahnuto kao i u kvalifikacijama, kada je eliminirala Englesku. Pod Bilićevim vodstvom Vatreni su upisali 3 pobjede u grupi (Austrija 1:0, Njemačka 2:1, Poljska 1:0), a onda su u opjevanoj bitci s Turcima ispali nakon izvođenja kaznenih udaraca. U suštini to znači da je to jedini turnir u kojem je Hrvatska upisala tri pobjede i remi u četvrtfinalu, odnosno, da nije izgubila. Upravo je to bio generator uvjerenja da je Hrvatska mogla ići do kraja jer bi je u polufinalu čekala Njemačka, koju se već nadigrala u grupi...
Od Francuske 2016. Euro se igra s 24 selekcije i koliko je lakše izboriti plasman kroz kvalifikacije, toliko je ipak teže doći do finalnog djela s utakmicom više.

Gledamo li iz konteksta prethodnih pet nastupa na Euru, odnosno, četiri prolaska grupe, ovaj “raštrkani” je za Hrvatsku manje uspješan od prethodnih. U Engleskoj su Vatreni imali dvije pobjede i dva poraza, u Austriji tri pobjede i remi, u Francuskoj dvije pobjede, remi i poraz, dok je na ovom turniru upisana pobjeda, remi i poraz.

Prosjek datih 1,75

Zanimljiv je pak podatak da je na ovom Euru Hrvatska bila najefikasnija, sa sedam pogodaka u četiri utakmice (prosjek 1,75). U prethodna tri ponavljalo se po pet pogodaka (1,25).
No, primalo se manje nego na ovom turniru (8 ili 2 po utakmici). U Engleskoj je inkasirano pet, u Austriji najmanje, dva, u Francuskoj četiri.
Ovaj nastup je svakako uspješniji od Portugala 2004. i Poljske/Ukrajine 2012., ali u realnoj usporedbi s četiri turnira kada se prolazilo grupu, ovaj je djelovao najmanje uvjerljiv.