Unatoč porazu, Hrvatska je ostvarila vrlo dobar dojam. Ono što se očekivalo od reprezentacije, da reagira na pravi način nakon očajne igre i pristupa u Portugalu, ona je to i učinila. Ukoliko postoji neki ohrabrujući poraz, onda je to svakako ovaj. Zlatko Dalić poslao je na teren momčad u varijanti 4-3-3, koja se ovisno o tijekovima igre pretvarala u 4-4-2.
Kramarić, nominalno srednji napadač, u biti se povlačio prema sredini kao mantinela, a iza njega su dva krilna napadača, Perišić i Rebić, tražili prostor za završnicu. Dalić je bio, napokon, hrabriji u pristupu. Dao je šansu dvojici novih bekova, Uremoviću i Melnjaku, te stoperu Ćaleta-Caru. Poslagao je vezni red s puno logike, smjestivši Brozovića kao zadnjeg veznog i geometra igre, a desno i lijevo naprijed Kovačića i Vlašića.
Vidjelo se odmah da je to puno pokretljivija verzija sredine terena, u kojoj su sva trojica aktera odigrala izvrsnu partiju. O Brozoviću ne treba trošiti riječi, klasa je na svojoj poziciji, a od sinoć će biti svakome vidljivo dvije “potvrđene novosti” - Mateo Kovačić pokazao je koje potencijale ima u sebi i to je izdanje koje bi trebao pokazivati u kontinuitetu. Vlašić je pak u punom ritmu veznog igrača, dakle u oba pravca, djelovalo kudikamo bolje nego kada je orijentiran samo na ofenzivu. Tri vrlo pokretljiva veznjaka diktirala su dobar ritam igre i u više se navrata izradilo izvrsne akcije.
Naravno, Francuzi su svjetski prvaci, reprezentacija bogata kvalitetom na svim pozicijama, te je bilo logično da će njihovi aduti doći do izražaja. No, iako su postigli četiri gola, od čega dva iz “suvišna” prekida (korner, dvojben kazneni udarac) te propustili nekoliko dobrih šansi, nisu oni tako dominirali kako neki TV komentatori govore (“igrali su sa pola snage”). U sinoćnjem izdanju Hrvatske, koje je potvrdilo svu opravdanost kritika za izdanje iz Portugala, imali smo niz pozitivnih ohrabrujućih nota (novaci, vezni red, Brekalova konkretnost, izvrsni Perišić...), ali i ponavljanja problema.
Nejasno je zašto Hrvatska u prekidima stalno igra neku (polu)zonu umjesto da se ide čovjek na čovjeka. I defenzivni blok imao je nekoliko propusnih faza koje su Francuzi znali kazniti. Na tome će izbornik trebati proraditi. No, ovoga puta na te “zadaće” može gledati s više optimizma.