Hrvatska je odigrala 1:1 sa Slovenijom i potvrdila mjesto u drugoj jakosnoj skupini na ždrijebu za Svjetsko prvenstvo, to se pokazalo kao najvažnija vijest prijateljske utakmice u kojoj nogomet nikoga nije oduševio. Vatreni su u većem dijelu dvoboja demonstrirali tehničku razliku u klasi, kuhali su Slovence, ali na preslaboj vatri, na kraju su ih “fantje” opekli. Kekova momčad u finišu je nekoliko puta zaprijetila i golom glavom Jake Bijola u sudačkoj nadoknadi došla do remija.
Nije to bilo najljepše lice Vatrenih, trebat će Chanela možda i Maybellinea za jači sjaj do službenih utakmica, međutim u odnosu na neke od ranijih godina velikih natjecanja kad je ožujak bio mjesec pomutnje, prvi ogled u Dohi s te strane neće ostaviti repove… Tome su pomogli i Slovenci koju su se uklopili u poslijepodnevnu laganicu, sve dok nisu shvatili da mogu više.
Nismo imali što puno gledati, ni od prve postave niti kad su ušle pričuve, koje su donekle pojačale napadačke akcije, ali i imale više defenzivnih muka.
Luka Modrić i Mateo Kovačić igrali su do 69. minute, Dalić je pazio da ih ne potroši preko mjere, malo se gledalo i da ne bude ozljeda jer klupska sezone ulazi u napeti finiš, a reprezentacija je u Kataru ipak samo na turniru.
Bolje bi bilo da su Dalićevi izabranici imali ambicioznijeg protivnika jer tada bi nova formacija 3-5-2 bila na ozbiljnijem testu, ali kad je već dogovoreno da se igra sa Slovenijom bilo je jasno kako će se raditi samo o provizornoj provjeri. Prava će doći tek odluči li se izbornik tako igrati protiv rivala profila Francuza i Danaca… Logično je što linije kretanja nisu uštimane i što su se igrači tražili jer tako reprezentacija nije navikla igrati, ali nije očekivano da će stoperi Ćaleta-Car i pogotovo Gvardiol ostati tako pasivni. Kad bi se dijelili bodovi bilo bismo razočarani, međutim sada za to nema razloga, pogotovo su u imali samo tri treninga.
Iako su se ulaznice prodavale za 20 riala, što 37 kuna, Education City stadion ostao je skoro prazan, procjena je da se na tribinama našlo 1500 ljudi, od toga tristotinjak Hrvata s petnaestak zastava. Neki iz domovine, većina koji žive u Dohi… Ni Hrvatska, niti Zlatna lopta Luka Modrić nisu zagolicali domaće ljude da pristojnije popune stadion, ali tome se ne treba čuditi jer puno bolje nisu prošli niti najveći svjetski klubovi, ako se radilo o prijateljskim ogledima.
Dugo se igralo bez pravog ritma i napadačkih akcija. Prvi šut uputio je Kristijan Jakić u 13. minuti. Tražilo se Juranovića i Perišića na bokovima, što je karakteristika toga sustava, imali su obilje ofenzivne slobode jer rival je bio bojažljiv. I Matjaž Kek je prigodno ojačao obranu, njegov je sustav bio 5-4-1, htio je odgovoriti na činjenicu da Hrvatska ima dvije špice, no susjedi su bili bezopasni. Jedna duga lopta Ćaleta-Cara, kojeg je spiker zvao “Džordž Kar”, kiks slovenskog Brekala, Davida i Andrej Kramarić je zabio za 1:0.
U 51. minuti šansu je imao Luka Modrić, njegov brendirani udarac desnom vanjskom ipak je Oblak lako obranio. Opasno je pucao Juranović, Hrvatska je pojačala agresiju, ali i Slovenije se oslobodila, pogotovo kad su izašli Modrić i Kovačić. Nakon brojnih zamjena prijetili su Livaja i Pašalić, čiji je šut blokiran, u dva navrata Oršić, jednom Vlašić, igralo se dinamičnije, ali i neurednije pa su i Slovenci došli na štih. Nešto su naši spasili, sve nisu jer udarac Bijola odbio se od grede iza crte.
Ako su Marin Pongračić, Kristijan Jakić i Ante Budimir bili pod posebnom povećalom, ovom utakmicom nisu zabetonirali mjesto u prvoj postavi, no najveći posao napravio je Pongračić. Solidna brzina, još bolja tehnika i dobre duge lopte daju Daliću razloga da na njega najozbiljnije računa. Budimir se trudio, ali nije stigao u priliku, a Jakić je ostao previše defenzivan, očito i impresioniran.