Za kraj sezone fantastičan rezultat Hrvatske, koja je pobijedila najvećeg konkurenta za prvo mjesto u skupini i time si osigurala važne prednosti do kraja kvalifikacija. U dvije utakmice šest bodova i 12:1 gol razlika dali su jasno naslutiti tko je prvi favorit za direktan plasman na Mundijal. Na planu igre, pak, očitom se pokazalo da kada Hrvatska svojem talentu za igru osigura maksimalan pristup, fokus i kompaktnost, tada izdominira i jače selekcije od Češke.
U izvanrednom ambijentu Opus Arene očekivalo se da će Dalićeva selekcija biti dominantna u igri. Ne samo zato što su Česi po navici u gostima fokusirani prioritetno na obranu svog gola, nego i zbog činjenice da je tehnički Hrvatska druga razina za suparnika. Od početka su Vatreni startali s gardom momčadi koja će diktirati odnose na terenu.
Dalić je posložio formaciju u 4-2-3-1, Perišića postavio na desno krilo, Marija Pašalića na lijevo s obvezom da se ubacuje u sredinu i time otvara koridore za prodore Gvardiola. Gosti su bili jedan dio poluvremena u obrambenom bloku 5-3-2, ali nisu bili baš uvjerljivi i potom se pozicionirali u sustav kao i naši, s tom razlikom da su bili u niskom bloku, s povremenim pokušajima da ozbiljnije ugroze Livakovića.
Jedanput su bili zbilja opasni, kada je sjajnom okomicom iz bloka u kontru izbačen Schick. Izmakao je Ćaleta-Caru, ali je prvo Livaković spriječio realizaciju, a potom upravo Ćaleta-Car definitivno blokirao šut za pogodak.
No, i u tim trenucima, kada su gosti s par napada djelovali otvorenije i opasnije, sve je djelovalo pod kontrolom Vatrenih. Pogodak koji je postigao Kramarić u smiraj prvog dijela bio je važan trenutak da naši zadrže mirnoću koja ih je krasila tijekom igre. Ona je bila i posljedica kompaktnosti postave, maksimalne koncentracije te kontrole igre, u čemu je glavni dirigent bio, naravno, Luka Modrić, a kome je u središnjici vrlo dobro asistirao Petar Sučić.
Upravo su mirnoća i samopouzdanje bilo prijelomni da Hrvatska, nakon izjednačenja Čeha iz očito uigrane akcije iz prekida, ne padne u nervozu. Naši su i dalje djelovali dobro, vraćanje Perišića na “tvorničke postavke”, lijevo krilo, dalo je dodatni poticaj ofenzivi.
Budimir je izborio kazneni udarac i brzo vraćanje u vodstvo samo je osnažilo Hrvatsku. Ona je u furioznom ritmu unutar 13 minuta potpuno razmontirala Češku “tvrđavu” s četiri pogotka, i do kraja utakmice moglo ih je biti i više.
Igra koju su, pogotovo u nastavku, pokazali Vatreni bila je pokazatelj što znači maksimalan pristup u kontekstu prikazivanja svojih sjajnih tehničkih vrijednosti. I, naposljetku, Dalić je zaokružio sjajnu večer pružanjem prilike Vuškoviću da s 18 godina debitira u A reprezentaciji. Kao simbolična poruka da u perspektivi talent ostaje trademark vatrene vrste...
Komentari (1)