Gledajući iz današnjeg kuta, Ralf Rangnick i njegova Austrija, koju je preuzeo par dana prije gostovanja u Osijeku, napravili su ogromnu uslugu Zlatku Daliću i Vatrenima.
Lekcija koju su očitali našoj selekciji, uz 3:0 rezultat, pokazala je kako se nogomet više ne smije igrati. Ili, bolje rečeno, kako se ne smije pristupati utakmici s tehnički inferiornijim suparnikom. Hrvatska je u toj utakmici djelovala, osim u početnih dvadesetak minuta, baš inferiorno. Potom su Austrijanci shvatili da mogu nametnuti svoj stil igre, iako je u pitanju čista šablona, budući da se Hrvatskoj tog dana poklopilo sve negativno. Počevši od pristupa, preko koncentracije, do kaotičnosti u kompoziciji igre...
Poželjan pravac razvoja
U Beču, tri i pol mjeseca kasnije, stvari su se bitno razbistrile. Pogotovo u vizurama Vatrenih. Hrvatska je promijenila gard i odmah djelovala bolje protiv Francuza (1:1), ali je iskorak na toj liniji maksimalne ozbiljnosti i motivacije stigao u Danskoj i Francuskoj. Kontrasti raspoloženja unutar deset dana simbolika su naše nogometne zbilje. Upravo zato je igra i pobjeda nad Danskom u Zagrebu bila nužna potvrda da je zauzet poželjan pravac razvoja priče za Katar. Kad jedna momčad pronađe tu svoju željenu dimenziju kroz utakmice s (naj)jačim suparnicima, onda je red dobrih posljedica logičan. Hrvatska je sada samopouzdana, svjesna što treba činiti da bude na toj liniji i pogotovo spoznaje kako je dobar osjećaj živjeti takvu zbilju.
Može li bečko gostovanje promijeniti taj momentum? U nekom manjem pobačaju može, naravno, ali također u minimalnom okviru.
Pragmatični Austrijanci
Dva dvoboja s Francuzima, dva s Dancima, krešendo forme i dohvat standardnosti, to se ne može izgubiti. Može se izgubiti utakmica ili odigrati manje uvjerljivo, ali, budimo objektivni, teško je non stop pobjeđivati i biti maestralno razigran. Tim prije što će izbornik dati priliku nekim drugim igračima jer u kontekstu skorog Mundijala jako je važno imati kompetitivne alternative.
Rangnick je nakon senzacije u Osijeku osvojio još jedan prestižni rezultat, a to je remi s Francuzima kući. Dva poraza s Danskom, kao i posljednji u Francuskoj, ukazuju da je njegova momčad inferiorna konkurenciji. No, ne toliko da ne bi iskoristila priliku ako je suparnik opušteniji. Taktički će Austrija biti pragmatična u (vjerojatnom) sustavu 4-4-2. To je klasika za momčad koja želi biti maksimalno pokrivena na svakom dijelu terena, čvrstog defenzivnog bloka koji će djelovati po sredini, ali i na bokovima.
Očekuje se potvrda
Motor Austrije jača Arnautovićeva klasa jer im daje dubinu, moć razigravača, ali i odličnog skakača, pogotovo kada djeluje u dobroj sinergiji s tehnički izvrsnim Sabitzerom.
Ukoliko Hrvatska bude taktički ispunjena u 4-3-3, što znači da svaki pojedinac odrađuje svoje zadaće u oba smjera kako to sustav nameće, onda je, neovisno o izmjenama aktera, prilično teško da bi se Austrija mogla nametnuti. Nakon što se s Danskom potvrdilo da je Hrvatska našla svoj tehničko-taktički element, u Beču se očekuje potvrda da Vatreni u svom novom izdanju imaju i opciju kako krotiti nuspojave te euforije. Austrija Vatrenima i u tom smislu nešto duguje i zatvoriti taj krug od 3. lipnja je i završni zadatak vrlo dojmljive i obećavajuće pripreme za Katar.