Kad je došao za izbornika, nije imao vremena mijenjati retoričke javne ploče. Nakon Rusije 2018. bio je izbornik svih izbornika, što znači da mu se neko vrijeme prašta svaki propust, bio on i 0:6 u Španjolskoj. U postmundijalskoj eri Zlatko Dalić je postupno izgubio na dosljednosti, pa su kritike bile i žešće nego je to bilo objektivno. Na mjestu kao što je izborničko, odnosno, svako javno lidersko, ključno je pridobiti podršku dosljednošću. Nakon Eura je Zlatko Dalić i sam priznao da je bio nedosljedan i da od jeseni (2021.) to više neće biti tako.

Upravo od rujna, kada je reprezentacija zaigrala sigurnije i uvjerljivije, Dalić se vratio na postavke dosljednosti. Što znači da mu djela prate riječi. Pokazuje to i primjer povratka u tabor Vatrenih Šime Vrsaljka. Grubo se ponio prema izborniku i zato ispao iz kruga, iako mu je teret bilo i neigranje za madridski Atletico. Dalić je u tom slučaju, kao i u Rebićevom, a u Rusiji u slučaju Nikole Kalinića, bio jasan. Nitko nije trajno otpisan, ali znano je što se mora učiniti da bi se vratilo u reprezentaciju. Prvo je kajanje zbog narušavanje discipline i to kao potvrda da su se razumjela pravila ponašanja. Drugo je određeni standard forme u klubu. Tako je, eto, Rebić ostao disident zbog disciplinskih povoda. Sad je izvan kruga reprezentacije ostao Bruno Petković, čija je forma ispod minimalnih razina koje iziskuje reprezentacija.

PRESSINPHOTO/SHUTTERSTOCK EDITORIAL/PROFIMEDIA Pressinphoto/Shutterstock Editorial/Profimedia

Planovi A i B

Vrsaljko je obavio razgovor s Dalićem i jasno je da se ispričao i shvatio da se tako ne može ponašati profesionalac, neovisno je li u pravu ili nije. Nije stvar samo štete u odnosu prema izborniku, nego je iskazao manjak respekta za suigrače. Drugi važan “detalj” je povratak u formu i kontinuitet igre. Nebitno jest je li to zato što je otišao Trippier iz Atletica ili nije, ključno je da Vrsaljko igra dobro, kako kao desni bočni u 3 ili 4, ali po potrebi vrlo dobro i kao desni stoper u 3. Vrsaljko je hitar i fizički izdržljiv, upravo zato nova/stara vrijednost za Hrvatsku i u kontekstu taktičkih promjena koje izbornik najavljuje.

Već poduže se priziva da bi Dalić trebao imati plan A i B, ovisno o taktičkoj ideji kojom se želi suprotstaviti različitim suparnicima. Aktiviranje trendovske formacije s 3 braniča može biti jedna od tih taktičkih opcija, iako se u eteru podosta površno uzima zdravo za gotovo da to sada optimalno odgovara potencijalu kadra Hrvatske. Je li to baš tako? Slažemo se da je potrebno provjeriti tu opciju jer se ostale inačice linije 4 (4-2-3-1, 4-3-3, 4-4-2) taktički puno jednostavnije primjenjuju. Činjenica jest da je u 21 klubu u kojima igraju 22 pozvana igrača za dvomeč u Kataru podosta onih koji upotrebljavaju liniju 3 braniča. Točnije rečeno, 5 klubova ima taj prioritet (Gvardiol, Perišić, Brozović, Pašalić, Jakić, Brekalo), potom je 9 klubova koji izmjenjuju sustav s 3 i 4 braniča (Vrsaljko, Ćaleta-Car, Lovren, Sosa, Pongračić, Kramarić, Kovačić, Livaja, Oršić), a tek ih 7 (Vida, Barišić, Juranović, Budimir, Modrić, Majer, Vlašić) igra s 4 braniča.

- Afp

Manjak termina

Dakle, 15 igrača ima to iskustvo i klupsko uvježbavanje, ovi ostali tek povremeno. Logično je da Dalić isproba tu opciju, vodeći pritom računa o nekoliko važnih stvari. Svaka promjena sustava, a ovo je zahtjevnija, iziskuje podosta uigravanja i dostizanje automatizama u kretnjama. U reprezentativnom ritmu manjka tih termina, ali ovo je sada ipak prilika da se i to pitanje skine s dnevnog reda. Provjera O.K., ali ne predugog trajanja jer to implicira da ona nije uvjerljiva. Kao drugo, treba izvagati plus i minus igre s tri braniča. Klubovi, odnosno, reprezentacije s tim sustavom ne ostvaruju trofeje, osim iznimno.

Opći je stav da se s igrom 3 bolje branite, imate i bolji skok u prekidima i bolji blok, što potvrđuje tezu da je u pitanju sustav kojim se ne možete baš nametnuti suparniku. Razlog je manjak igrača u sredini terena jer se bočni defenzivno spuštaju u obranu s pet igrača, pa veznih ostaje 3 i često su u brojčanoj inferiornosti u odnosu na suparnički vezni red. Nije čudno da momčadi s inačicama 3 braniča imaju velikih problema sa suparnicima koji su poznati kao jaki u sredini terena.

Struka će uvijek kazati da se do pobjeda dolazi napadom, a naslovi osvajaju obranom. Uz bitno saznanje da je presudna uloga veznjaka, odnosno, nametanje dominacije u prostorima sredine terena. Ukoliko se naš najjači sektor dobro snađe u 3-5-2 ili nekoj drugoj inačici (3-4-3, 3-4-2-1), onda to može biti dobar odabir. Naravno. uz (pre)važni doprinos bočnih igrača, koji imaju na sebi presudnu ulogu učinkovitosti tog sustava. Oni moraju biti fizički najizdržljiviji, prodorni i hitri, tehnički izrađenog centaršuta. Sama činjenica da imate više dobrih stopera nije garancija da je bolje krenuti s 3 i drastično mijenjati naviku. Presudno je hoće li Hrvatska izgledati kompaktno, hitra u tranziciji u oba smjera...

Kako god bilo, ovo je dobar trenutak Hrvatske, i Dalić na tom putu mora samo nastaviti dosljednošću u svakom smislu, uključujući taktičkom. Dakle, probati, ali ne otezati s novim sustavima ako se vidi da igračima to baš i nije sjelo...