Leon Grgić (19) bio je strijelac jedinog pogotka za mladu vrstu Hrvatske protiv Ukrajine. Jedinog, ali iznimno vrijednog, jer s tim ulaskom lopte u mrežu dečki Ivice Olića uhvatili su tri ogromna boda u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo 2027. godine. Bio je prvi pogodak, Grgićev prvijenac u mladoj nacionalnoj vrsti...
- Taj pogodak znači mi jako puno, i igrački i emotivno. To je bio trenutak koji ću pamtiti cijeli život. Odrastao sam u Austriji, tamo sam naučio prve nogometne korake i zahvalan sam na svemu, ali san mi je oduvijek bio igrati za Hrvatsku. Bilo je teško odlučiti se između dvije zemlje, ali na kraju je srce reklo svoje. Nisam požalio ni sekunde - kazao nam je u uvodu mladić koji igra za Sturm.
Leon je za austrijski klub odigrao 37 utakmica, zabio je šest pogodaka i dodao četiri asistencije. U ovoj sezoni za Sturm je odigrao 14 utakmica, osam puta bio je starter, zabio je pogodak i asistirao u prvenstvu, a asistirao je i u kvalifikacijama za Ligu prvaka protiv Bodo/Glimta.
Grgićeva priča je zanimljiva, on je još jedan od mnogih igrača iz dijaspore koji su odlučili odjenuti hrvatski dres. Nastupao je za mlade austrijske reprezentacije od U-16 do U-21, a stigla je i ponuda austrijskog izbornika A selekcije Ralfa Ragnicka koji ga je vidio u svojoj vrsti. Međutim, Leon je želio igrati samo za Hrvatsku, pa je eto, promijenio nogometno državljanstvo. Bilo je, to također trebamo spomenuti, kontakata i iz BiH, jer podrijetlo vuče iz Kotor Varoša.
Što mu je prvo prošlo kroz glavu kad je zabio protiv Ukrajine?
- Bio sam jako sretan, to je bio moj prvi gol za Hrvatsku i još k tome kod kuće, pred našim navijačima. I ponos i sreća u istom trenutku. Poseban osjećaj. Takvi trenuci ti daju dodatni motiv da radiš još više i da nastaviš davati sve od sebe za reprezentaciju.
Je li počastio kapetana Vuškovića koji mu je asistirao za pogodak, pogodivši vratnicu iz slobodnog udarca, a onda je Leon poput majstora šesnaesterca odbijenu loptu pospremio u mrežu?
- Ha, ha, ha, nisam još stigao jer smo odmah nakon utakmice išli kućama, ali bit će prilike. Luka je stvarno sjajan dečko i pravi kapetan. Jako je dobar igrač i svaka mu čast da je u tim godinama uspio postići toliko toga.
Pitali smo ga kako je došlo do odluke igranja za Hrvatsku i što je osjećao kad je dobio poziv.
- To je bio poseban trenutak. Znao sam da će jednog dana doći taj poziv i da ću morati odlučiti. Kad me nazvao Stipe Pletikosa, nisam mogao vjerovati. Austriji sam zahvalan, puno su mi pomogli u razvoju, ali Hrvatska je nešto drugo. Kad sam čuo da me želi hrvatska reprezentacija, znao sam da nema dileme. Bilo je jako teško, ali slušao sam svoje srce pa sam tako i odlučio. I čim sam odjenuo dres, znao sam da sam donio pravu odluku.
Je li obitelj imala utjecaja na odluku?
- Obitelj je uvijek uz mene i njihovo mišljenje mi puno znači. Kad sam im rekao da me Hrvatska zove, bili su presretni. Tata Igor, mama Anđa, stariji brat Marcel i mlađi Ivan, svi su živjeli taj trenutak sa mnom. Naravno da sam puno razgovarao s mamom i tatom o svemu, a oni su mi uvijek govorili da slušam svoje srce i odlučim što je za mene najbolje.
U Sturmu je već pokazao puno. Koje su mu klupske i osobne ambicije?
- U Sturmu sam jako zadovoljan. Klub je sjajno organiziran, treneri vjeruju mladima i daju nam priliku da se pokažemo. Moj cilj je igrati što više, napredovati iz utakmice u utakmicu i pomoći momčadi koliko god mogu golovima. Mlad sam, znam da moram skupljati iskustvo i minute, ali vjerujem u sebe. Zahvalan sam što igram u vrhunskom klubu i okružen sam ljudima koji žele napredovati. Cilj mi je biti bolji svakog dana.
Bi li jednog dana volio zaigrati u Hrvatskoj, možda za Dinamo, Hajduk, Rijeku...?
- Nikad ne znaš što život donosi. Hrvatsku ligu pratim skoro redovito i stvarno ima jako dobrih utakmica i mladih igrača koji se razvijaju. Moja agencija je već bila u kontaktu s nekim klubovima, ali za sada sam fokusiran na Sturm i svoj napredak.
Tko su mu uzori među napadačima?
- Oduvijek su me inspirirali Cristiano Ronaldo i Erling Haaland. Ronaldo mi je uzor zbog svog mentaliteta, ta njegova disciplina, fokus, želja za napretkom, to mi je fascinantno. A Haaland… on ima taj prirodni instinkt, tu glad za golovima, uvijek ide do kraja. Od obojice pokušavam uzeti ono najbolje, od Ronalda radnu etiku, a od Haalanda taj instinkt i odlučnost pred golom.
U čemu još želi napredovati?
- Puno radim na sebi, i fizički i tehnički, ali i mentalno. Glava je najvažnija, kad si miran i vjeruješ u sebe, onda možeš sve. Znam da imam prostora za napredak i to me motivira. Cilj mi je biti što kompletniji igrač, koji uvijek daje maksimum.
Kako mu je u mladoj reprezentaciji? Kakva je atmosfera i što misli o stručnom stožeru?
- Sve je stvarno super. Od prvog dana su me dečki sjajno prihvatili, kao da sam tu odavno. Atmosfera je pozitivna, svi smo dobri međusobno i podržavamo se međusobno. Izbornik Ivica Olić mi se jako sviđa, pogotovo zato što je igrao na mojoj poziciji. Ima ogromno iskustvo i zna točno što nam treba. Od njega mogu puno naučiti, posebno o kretanju, završnici i načinu razmišljanja napadača.
Je li zadovoljan nakon utakmica s Turskom i Ukrajinom? Možemo li na Euro?
- Možemo i moramo. Protiv Turske smo pokazali karakter i trebali smo pobijediti, ali to je nogomet. Važno je da imamo kvalitetu i zajedništvo, a protiv Ukrajine smo to potvrdili. Ako nastavimo raditi kao do sada, vjerujem da ćemo izboriti Euro. Znamo da smo dobra ekipa i da imamo to u sebi, nastavit ćemo tako i dalje.
Sanja li A reprezentaciju?
- Naravno. To je san svakog igrača. Od malih nogu sanjaš da odjeneš dres A reprezentacije Hrvatske. To je najveća čast koju možeš doživjeti. Znam da me čeka još puno rada, ali vjerujem da ako ostanem fokusiran, taj trenutak će doći - zaključio je Leon Grgić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....