Nije to bilo gromoglasno navijanje, ali u nekoliko se trenutaka sa sjeverne tribine, onako sramežljivo, zaorilo: Hoćemo stadion!
Ne treba objašnjavati, sad je valjda svima jasno da 'Ovo' više nema smisla. Srećom, nije padala kiša, listopadska je večer bila ugodna, ne odveć hladna pa je dojam čitavog ambijenta bio ponešto pozitivniji od onoga protiv Švedske. Ali, to je puki slučaj, Maksimir je i dalje jednako derutan, jednako rugoban kao i inače. Eto, nebo se smilovalo, ovaj put, ali poruka je svejedno ista: Hoćemo stadion!
Kome god ona bila upućena, tko god se osjetio prozvanim. Ako se osjetio...