Je, ispala je Malta očajna. No to je zasluga odlične Hrvatske, koja je ispisala najbolje izdanje kako igrati protiv zatvorenog suparnika. Ovu lekciju valja zapamtiti.
Kako igrati na postavljenu obranu suparnika koji se zbog kvalitativne inferiornosti zatvori u blok na 30 metara? Onako kako je to Hrvatska igrala na stadionu gdje je u pravilu imala muke da se nametne. No, ovaj put Vatreni su igrali točno po školskim taktičkim pravilima kontra zatvorenog suparnika. Važan faktor tog načina igre, ali prije svega i kvalitetnog pristupa utakmici, zasluga je izbornika Dalića i suradnika. Uveo je nove snage (Grbić, Majer), novi stoperski tandem (Gvardiol, Ćaleta Car), dao prioritet igračima koji su tehnički potkovaniji i skloniji kombinatorici, i očito je dobro motivirao momčad da bude u punoj koncentraciji. Kad je tako onda je teško i jačim selekcijama od Malte pratiti razinu igre koju nametnu Vatreni znalci.
Velika je stvar da se prvi gol dogodio već u 6.minuti. Prvo je dao veliko samopouzdanje našima, a drugo, odmah je domaćinu dato do znanja da se protiv njih ne može nadigravati. Pogotovo ne u niskom začeću kombinatorike.
Malta za to nema kvalitete, a Vatreni su očito bili pripravni na tu naviku Mangine momčadi i odmah bi napali visoko. Tako se dogodilo rano probijanje malteškog bloka, a sve ostalo bilo je stvar rutine i logične razlike u kvaliteti. To međutim ne umanjuje izvrsnu igru Hrvatske. Ona je bila brza u protoku lopte, kvalitetnog taktičkog pozicioniranja u kojem se širilo igru na bokove, pa stvaralo rupe u sredini, koje su naši znalci igre mudro iskorištavali. Sa takvim arsenalom tehničkog znanja, kada se trči, udvaja, brzo proigrava, nesebično traži suigrača u boljoj poziciji, mijenja strane i traže okomice, samo je pitanje koliki će biti krajni skor u korist moćnije momčadi.
Onima koji će umanjivati ovaj rezultat zato što je u pitanju Malta dovoljno se prisjetiti prošlog meča istih suparika u Rijeci, gdje su se Vatreni mučili dok u drugom dijelu nisu probili gostujući blok. Ono izdanje reprezentacije i ovo su dva različita pojma nogometa.
I u kontekstu svega toga još je jednom potvrda da je snaga hrvatskog nogometa u igračima za koje se kolokvijalno kaže da "igraju nogomet". Niti jedan igrač nije brz na terenu koliko je lopta, i zato niti jedna igra nije moćna kao što je ona bazirana na kvalitetnoj organizaciji, preciznoj kombinatorici i tehničkim pravovremenim kreativnim rješenjima, dakako suportirana potrebnom fizičkom komponentom. Kad je nogomet obrnut, prirotetnog fizičkog i agresivnog pristupa, a tehnički dio bude suport, onda iskoraka ne može biti.
Hrvatska je izborila sve što je htjela na Ta'Qali stadionu, u velikom stilu. Puna samopouzdanja, kompletna (osim Kovačića), čeka opasnu Rusiju u majstorici za Katar. Ono što je ključno to je da je i Hrvatska jako opasna za Ruse. I u slučaju da se zatvore, sada se vidi da postoji rješenje kako igrati. Sve to skupa ne znači da će Hrvatska pobijediti, ali svakako je dobro znati da ona ime sve što treba da uz gromoglasnu podršku Poljuda ostvari cilj.
MAKSIMALNA KONCENTRACIJA
Vatreni su u dvoboj na Ta'Qalijui ušli maksimalno fokusirani, odgovorno i razigrano. Kad su u takvom pristupu oni postaju nedostižna razina i za jače suparnike od Malte.
IZBOR ZNALACA
Na očekivano postavljenu obranu domaćina najvažnije je bilo igrati brzo, preciznog pasa, po boku širiti suparnika i iskorištavati sredinu. Dalićev izbor znalaca i tehnički jakih igrača pokazao se mudrim.
RANI POGODAK
Ključnim za razvoj igre bolje momčadi jest da ona postigne što ranije pogodak i onda se lišena grča razigra. To se i dogodilo Perišićevim pogotkom, nakon čega je sve bilo puno lakše za Vatrene.