Francuzi su još jednom matirali Hrvatsku i nakon utakmice nisu imali grčeve. U laganom ritmu zabili su dva gola, dodajući gas s vremena na vrijeme i demonstrirajući najvišu svjetsku klasu. Pogotovo pojedinci kakvih Vatreni nemaju. Griezmann je razbio prokletstvo igranje bez gola i utišao kritičare, a Mbappe sijevnu poput bljeska i hrvatske frustracije pretvorio u gadan kompleks. Tricolori nas šamaraju kao Rafa Nadal u Ronald Garrosu.
Mi smo imali samo neuništivog Luku Modrića i još jednom izvrsnog Nikolu Vlašića kojem je zabiti gol sa 10-15 metara kao da izvodi slobodna bacanja. Kompletna Dalićeva momčad borila se, izgarala, odigrala vrlo dobre dionice, cijelo drugo poluvrijeme sve do gola Mbappea imala posjed i davala nadu da bi mogla iskoristiti ležerno izdanje svjetskih prvaka, no rezultat je - Hrvatska još jednom uništa!
Nakon ove utakmice neće se govoriti o pristupu, ali hoće ponovno o jeftino primljenim golovima i tragičaru Domagoju Vidi čiji nogomet više nije ono što Hrvatska treba. U zadnji čas izbornik je odlučio da on igra. Bolje bi bilo da nije. Kao i svaki put s Francuzima steći ćete dojam da ste primili glupe pogotke, uvelike je to istina, no razlog je golemoj mjeri i njihova kvaliteta. Ne smije im se dati "zraka“ vlastitim pogreška jer tada nema spasa.
U redu, to je Francuska, od nje nije sramota izgubiti 2:1 u utakmici u kojoj si pružio dobar otpor, čak davao naznake da bi to mogla biti ta večer u kojoj ćeš skinuti favorita, no za studeni i nova dva susreta u Ligi nacija odlično bi bilo standardizirati ekipu i igrati u najjačem sastavu.
Dalić je ove srijede okrenuo strategiju za 180 posto, precrtao markerom dva ranije poraza i stao u rov. "Dajte sad vi“, bacio je loptu Didieru Deschampu i njegovoj po profilu kontraškoj momčadi, ali nikad nećemo do kraja znati kakve bi recenzije takva igra dobila od "trenerskog trusta mozgova“ na nekom seminara na temu "Kako pobijediti svjetske prvake?, da nismo primili gol već u osmoj minuti kao posljedica individualne klase Tricolora i pogreške hrvatske defenzive. Rezultat je natjerao Vatrene na brzo otvaranje karata, a Dalić je već na poluvremenu iz novog špila izvukao Kovačića i Brekala i tako barem za drugi dio preinačio iznenađujuće odluke da startaju Badelj i Pašalić kao desno krilo.
Današnji su izbornici poput alkemičara, i Dalić je ovog listopada ušao u društvo Löwa ili primjerice Luisa Enrique koji momčad mijenjaju kao čarape. U osam dana izveo je tri sastava bacajući figure i instalirajući nove, i to ne jednu-dvije nego pet, te bez vremena za treninge i uvježbavanje slagao "plemenitu“ momčad. No, teško se dočepati kamena mudraca i pojedine igrače koji su dobri, ali ne koliko reprezentaciji poput Hrvatske treba, i pogotovo ne na svakoj poziciji, poput metala pretvoriti u zlato.
Još jednom nismo uzvratili Galskim pijetlovima, kukuriknuli su i u Zagrebu. No, ne očajavamo jer ta utakmica Lige nacija nije ni izdaleka kao one iz 1998. i 2018. godine, i ne znamo hoće li Hrvati revanš ikad doživjeti jer na pravi način podmiriti dugove možeš samo tamo gdje si zadužen, a zamislite koliko bi hrvatski nogomet bio velik da dostojno naplati Francuzima poraze u finalu i polufinalu Svjetskog prvenstva. To je danas samo san.