Slovenci drugi put dolaze na Poljud, a svako prisjećanje na povijest međusobnih dvoboja Hrvata i sjeverozapadnih susjeda jednu od žarišnih točki ima upravo na prvom splitskom srazu 2. travnja 1997. godine.

Iako to nije jedini put da su Slovenci otišli iz naše zemlje bez poraza, spomenuta kvalifikacijska utakmica za Svjetsko prvenstvo zbog konteksta, Primoža Glihe kao trostrukog strijelca za Deželu i rezultata 3:3, spektakl je posebne vrste. Koliko su god dva dvoboja u doigravanju za Euro 2004. bila vrhunac napetosti.

Veliki ulozi

U utorak Vatreni na Poljudu dočekuju momčad Matjaža Keka u vrlo važnoj utakmici za plasman na Svjetsko prvenstvo i treba im pobjeda. Nekoliko puta kad su ove dvije reprezentacija igrale za bodove nama je to bilo praktički sudbonosno i nepopravljivo, osim ogleda iz Maksimira 1995. koji je završio 2:0, toga iz 1997. čiji je rezultat bio 3:3 i ovogodišnjeg u Ljubljani kad su domaćini dobili 1:0 na startu izlučnog ciklusa za plasman u Katar. Nakon tih utakmica ostao je prostor za promjene stanja na tablici...

Na tribinama Hajdukovog stadiona 1997. bilo je 20 tisuća gledatelja. Vatreni, koji su tada svježe nosili taj nadimak, vodili su 2:0 i 3:1, ali nije bilo dovoljno za pobjedu. Uoči Eura 1996. godine Josip Prudeus, koji je preminuo u siječnju protekle godine, napisao je pjesmu 11 Vatrenih, iz čega je izašao i naziv za nogometnu reprezentaciju. U Splitu je te večeri zaista bilo vatreno jer su zabijani su lijepi golovi, a dodatnu aromu dala je činjenica da je Gliha bio bivši igrač zagrebačkog Dinama.

Palac dolje za Ćiru

Robert Prosinečki dao je prvi pogodak za Hrvatsku, Zvonimir Boban drugi u 43. minuti, ali je Gliha smanjio na 2:1 već u 44. U 65. minuti Boban je ponovno zatresao mrežu vratara Boška Boškovića, no Gliha mu je brzo uzvraćao i dao je pogotke u 65. i 67. minuti. Hrvatska je igrala vrlo ofenzivno s napadačem Igorom Cvitanovićem na lijevom boku, što je dijelom i razlog propusnosti obrane. Početni sastav bio je: Gabrić - Bilić, Jurić, Jerkan - Šimić, Prosinečki, Boban, Asanović, Cvitanović - Vlaović, Bokšić. Ćiro Blažević s klupe je uveo Mrmića i Praliju, a i bez Šukera zabijena su tri gola. Za Sloveniju su igrali neki koji su je kasnije afirmirali nastupima na Euru 2000. godine i Svjetskom prvenstvu 2002. godine. Poput Zlatka Zahovića, Mladena Rudonje, Aleša Čeha, Ermina Šiljka…

JOE KLAMAR Afp

Rezultat je bio veliko razočaranja, Ćiro Blažević je imao navijački “palac dolje“ jer nakon četiri kola kvalifikacija Hrvatska je osvojila samo šest bodova. I dalje je to najmanji domet u povijesti naše vrste nakon prve četiri izlučne utakmice u nekom ciklusu. Odlazak u Francusku je bio ugrožen, na kraju je izboren u doigravanju. Iako u zadnjem kolu Vatreni nisu ovisili samo o sebi nego su čekali hoće li Danska zaustaviti Grčku. Što se dogodilo jer je u Ateni završilo 0:0.

Na startu je Hrvatska svladala Bosnu i Hercegovinu, ali u sljedeće tri utakmice je remizirala s Grčkom, Danskom i Slovenijom. Sve doma. Zato je i drugi dvoboj ovih ekipa iste godine bio pod golemim tenzijama. Igran je u zadnjem kolu skupine 11. listopada u Ljubljani i završio 3:1 za Hrvatsku. Taj rezultat i remi Danaca i Grka donio je rasplet po kojem su Danci išli izravno na Svjetskog prvenstvo, a Hrvatska kao druga u play-off…

Hrvatska i Slovenija sučelile su se ukupno deset puta. Hrvatska ima šest pobjeda, tri su ogleda završila neodlučeno, a u ožujku ove godine u Ljubljani su susjedi prvi put dobili 1:0. U službenim susretima, dakle bez prijateljskih, riječ je o sedam utakmica, Hrvatska ima četiri dobivene, dva su bila remija uz taj jedan trijumfa Slovenaca.

Je li došlo vrijeme?

Slovenci peti put dolaze u našu državu, a zasad mogu biti zadovoljni. Nisu pobijedili, ali su samo jednom izgubili uz tri neodlučena ishoda. Pali su na Maksimiru 1995. rezultatom 2:0 u kvalifikacijama za Euro 1996. godine. Tada su gostovali prvi put. Potom su nakon tog splitskog remija imali još dva u Zagrebu. U prijateljskoj utakmici 2002. godine 0:0 te u doigravanju za Euro 2003. godine kad je bilo 1:1. Slovenci su kroz povijesti za Hrvatsku bili neugodniji na našim stadionima nego na svojima. To su promijenili 24. ožujka 2021. godine kad su pogotkom Sandija Lovrića dobili Dalićevu ekipu.

Može li i Hrvatska uzvratiti te nakon 26 godina svladati Sloveniju na svojem terenu? Dugo se nije ni igralo, čak 18 godina ih nije bilo kod nas. Zadnji nastup imali su 15. studenoga 2003. godine u prvom susretu play-offa za Portugal. To se događalo se pred 36 tisuća gledatelja na Maksimiru. U ekipi izbornika Otta Barića bili su i današnji suradnici Zlatka Dalića Stipe Pletikosa i Ivica Olić. Dado Pršo je dao gol već u 5. minuti, ali konačnih 1:1 postavio je Ermin Šiljak u 20. minuti. U uzvratu, u drami za Euro, Pršin gol značio je plasman Hrvata.

Slovenci su uvijek specijalno motivirani za Hrvatsku, što su pokazali i ove godine kad su se istrošili u ogledu s našima, a potom izgubili dvije sljedeće utakmice. Dakle, gledatelji na Poljudu mogu očekivati zanimljivu utakmicu. Ugodnu ili tešku za gledanje, odgovorit će igrači na terenu.