Na pragu smo Katara, ali još nemamo pravo na miran san! Trebamo mnogo više od Brozovićeva ‘lucky puncha‘

Nemojte se ljutiti, ali to je bilo "drk....", pao je napamet citat Otte Barića tijekom drugog poluvremena, u kojem, ruku na srce, Hrvatska u kontinuitetu nije igrala bogznašto. Dapače, da izbjegnemo Ottov eufemizam, stvari bi se nazvale i gore. No, u priči bez kraja, konkretnog kraja, sve je vodilo ka tome.

A onda se ukazao Brozovićev projektil, koji je cijeli narativ odlučio prepisati, i to - epski, udarčinom, koja je promijenila cijelu priču kvalifikacija. Priču koja nas sada gura nadomak Kataru. Pobjeda protiv Slovenije dovela bi nas nadomak cilju, iako i sada bodovno stojimo sjajno.

Međutim, priča nije baš tako sjajna.

Priča ima "bugova" i grešaka. Ova priča još jednom mora bolje. I nakon Lige nacija, i nakon Eura, i nakon Rusije, zaključak je jednak: ovo, bez obzira na pobjedu nije dovoljno. Istina, ovo je "tranzicijska" Hrvatska, istina, ovdje više ne stanuju nositelji Barce, Liverpoola i Juventusa, već su ovdje momci koji tek traže svoje mjesto pod "vatrenim" suncem, istina, mnogi od njih teško nalaze "zaštitni faktor" od velikih očekivanja...

Međutim, "lucky punch" Marcela Brozovića najbolja je stvar ove utakmice. Uz, pardon, fantastičnog Ivušića. Sve drugo ne skriva, već otkriva probleme. Dalić je zamijenio pola momčadi - tek ćemo saznati zašto Perišić nije bi u udarnoj postavi - dobio je ispočetka mnogo, no od 20. minute Hrvatska se ugasila, a novu energiju donijele su izmjene, no ni one nisu donijele prilike, kao ni pobjedu. Pobjedu je donio Brozovićev šut u bradu inače vrlo korektnih i opasnijih Slovaka, od kojih nas je itekako čuvao sjajni debitant Ivušić.

Jest, velike momčadi pobjeđuju na ovakav način. No, ova Hrvatska ako želi biti velika momčad izuzev "lucky puncha" mora pružiti i udarce u serijama da oslabi i slomi protivnika. To još uvijek, ne radi. Ova momčad ima konturu, pa čak i određen smisao, u kojem obrana pokazuje napredak, ali i mane te napad koji se i dalje treba silno namjestiti. Slovačka nije zabila zbog Ivušića. I vlastitih nedostataka. Hrvatska jest zbog ekstra klase Marcela Brozovića. To je stvorilo razliku. Koja nam nosi Katar. Ali još uvijek ne i budućnost, kontinuitet i mirni san.