Epilog ždrijeba kvalifikacija za SP 2020. donio je Hrvatskoj skupinu od šest reprezentacija i status velikog favorita. To znači da je konkurencija Slovačke, Rusije, Slovenije, Cipra i Malte na putu za Katar tehnički vrlo prihvatljiva opcija za Vatrene. Argumenti tomu u prilog su brojni. Možda najmanje onaj koji se odnosi na znakove pozicioniranosti u osmoj (H) skupini kvalifikacija. Hrvatska je do sada bila u tri navrata u skupini H i ostvarila je jednom direktan plasman (EP 2016.), jednom kroz doigravanje (EP 2004.), a jednom je ispustila veliki turnir (EP 2000.).
Jedna od zanimljivosti jest da samo Slovačka ima (dvije prijateljske) pobjede protiv Vatrenih, dok su Rusija, Slovenija, Cipar i Malta u međusobnim nam susretima ostali na nula pobjeda. Slovačka, kojoj je Hrvatska u dvije kvalifikacijske utakmice za prošli Euro postigla sedam pogodaka za dvije pobjede (jedan primljen), može se hvaliti s dvije pobjede u prijateljskim ogledima. Jedna je bila nad selekcijom sastavljenom samo od HNL-igrača, druga u Puli u generalci za SP 1998. S Ciprom se igrala tek jedna utakmica u istom gradu (2:0), Rusiju se jednom dobilo u prijateljskom ogledu, a u preostala tri remija najznačajniji je bio na ruskom Mundijalu (prolaz na jedanaesterce). Maltu smo u osam susreta sedam puta pobijedili, te imamo jedan remi u La Valletti prije 15 godina. Susjedi Slovenci bili su suparnici u devet utakmica, u kojima su dohvatili tri remija, a Hrvatska je upisala šest pobjeda...
Gledamo li ranking FIFA-e, onda ćemo spoznati da je Hrvatska na 11. mjestu i od 1992. prosječno je 21. Slovačka je 33. (prosjek 38.), Rusija 39. (24.), Slovenija 62. (56.), Cipar 100. (87.) i Malta 176. (137.). U rankingu UEFA-e, Hrvatska je na 7. poziciji (od 55 članica), Slovačka na 19., Rusija 21., Slovenija 32., Cipar 42. i Malta na 51. mjestu. Lošiji od Maltežana su samo Moldavija, Lihtenštajn, Gibraltar i San Marino.
Spomenute pozicioniranosti netko može tretirati manje značajnim pokazateljima u kontekstu skorašnjeg natjecanja. U suštini se doista prošlost može pokazati relativnim faktorom u datoj fazi novog natjecanja. No, ti pokazatelji su nam važni da prepoznajemo natjecateljske kontinuitete suparnika, a temeljem toga i logičnije procijenimo objektivne dosege unutar ove skupine.
Hrvatska je favorit ne samo zato što je bila dva puta na postolju (brončana i srebrna) i finalist je s posljednjeg SP-a. Reprezentacija Zlatka Dalića je najbliža prvoj poziciji i direktnom plasmanu na SP 2022. zato što ima najkvalitetniji roster. Vrijednost njene selekcije (283 milijuna eura po TM) skoro je dvostruka u odnosu na Sloveniju (146,5), dupla u odnosu na Rusiju (141,4) i skoro dva i pol puta veća od Slovačke (115). Cipar (15,3) i Malta (6,1) su daleki autsajderi.
Na stranu diplomatske i sportske (dobrodošle) izjave o relacijama unutar skupine H, ne treba se skrivati. Sve osim prvog mjesta u skupini bilo bi ipak neugodno iznenađenje. Nije stvar u tome da neki od suparnika ne mogu stvoriti probleme Hrvatskoj unutar natjecanja, odnosno da Vatreni izgube utakmicu. No, unutar 10 kola i dvostrukog ogleda kvaliteta uvijek dođe do izražaja.
Znači li to da nema zamke za hrvatske ambicije? Daleko od toga. Međutim, kad bismo trebali istaknuti koji je najveći mogući problem ili prepreka unutar skupine, onda bismo (opet) tipovali baš na Hrvatsku! I to iz jednostavnog razloga (opet) faktora kontinuiteta. Vatreni znaju zabrljati u kvalifikacijama i to stoga što su nekad opterećeni odsutnostima ključnih igrača, a nekad zbog nekvalitetnog pristupa utakmicama. Unutar 26 natjecateljskih godina i 12 kvalifikacijskih turnusa hrvatske reprezentacije upravo su se ti faktori i oscilacije pokazivali ključnim problemom. Ukoliko igraju kompletni i 100% fokusirani, Vatreni su moćniji od kvalifikacijskih suparnika. Ukoliko nema važnih igrača ili (pogotovo) se pristupa uz “lako ćemo”, onda Hrvatska postaje vrlo ranjiva.