U moderno vrijeme praćenja nogometa učini vam se da ništa nije razumljivo bez brojki i postotaka. Ne trebaju vam statistike da prepoznate kad, primjerice, Luka Modrić igra na svojim standardima. To su jako visoki standardi u svjetskom nogometu, koje je taj maestralni nogometaš držao i prije 5-6 godina (pogotovo tada) dok su ga mnogi “statističari” prozivali da ima loše realizatorske brojke.
Luka Modrić zna rijetko podbaciti tako očito kao što je to izgledalo u Solni. Kad tražimo uzroke lošeg hrvatskog nastupa protiv Švedske, onda dobar dio njih leži upravo u slabijem izdanju najboljeg nogometaša u povijesti nogometa na ovim prostorima. Nije nikakva kletva kazati da Hrvatska bez Modrića ima manju dimenziju. Nije grijeh kazati ni to da Hrvatska s neraspoloženim Modrićem ima bitno manju moć. Pogotovo u skrivanju (kompenziranju) njenih mana i limita.
Zašto je Modrić odigrao tako slabo u Solni možda ne bi trebalo biti postavljeno ni kao pitanje. Prije svega zato što taj izvanredni nogometaš koji sa strašću igra za reprezentaciju ima pravo podbaciti nakon što je godinama moćni motor Vatrenih. Unutar 14 i pol godina i 132 utakmice može se (možda) na prste jedne ruke pobrojiti one koje su bile tako jalove kao u Švedskoj. I nije tu presudno njegovih 35 ljeta, jer je prije mjesec dana bio sjajan protiv Šveđana i Francuza. No, da su dijelom bitne njegove godine, tu nema dvojbi.
Nezasluženi status
Paradoksalno je da je kapetan posljednjih 90 minuta odigrao u Realu prije tjedan dana. Par dana prije toga imao je tek 12 minuta u dvoboju s Interom. U Turskoj je odradio 15-ak protokolarnih minuta. Dakle, ne možemo reći da je bio u fazi velikog umora pa je stoga u Švedskoj djelovao iscrpljen. Ono što je, međutim, poremetilo Modrićevu formu to je upravo remećenje natjecateljskog tonusa u Realu. Tamo ga je Zinedine Zidane u tri najvažnija dvoboja ovog dijela sezone (Barcelona, Borussia M. i Inter) držao na klupi i ubacio u finišu. Time je Modrića ne samo izbacio iz visokog ritma, koji je njemu presudan da bude u punoj formi, nego ga je psihološki opteretio zbog statusa koji sigurno nije zaslužio.
Modrić je nerijetko u proteklih desetak godina iskazivao pad forme kada nije bio u punom ritmu igre. Ne bi se dogodilo odmah u jednoj sljedećoj utakmici, nego nakon određenog nagomilanog broja neodigranih minuta. Kao igraču visokog intenziteta, Modriću nikako ne odgovara isprekidanost igre.
Može biti nadgradnja
Isto tako pokazalo se da svaki igrač, pa tako i Modrić, nakon određenog vrlo intenzivnog razdoblja, kada se jednom taj ritam uspori, počne osjećati više ili manje dug period oporavka. Tako je bilo nakon Rusije, gdje je više od šest mjeseci plaćao ceh fizičkoj, ali i emotivnoj iscrpljenosti nakon srebrnog pohoda.
S Realom je krenuo u sezonu 20. rujna i u idućih 25 dana odigrao je (Real i reprezentacija) čak osam utakmica. Nakon toga uslijedile su spomenute “klupe” i pad tonusa, koji je na naplatu došao u ovoj fazi.
No, postoji i još jedan objektivan razlog zašto ni Modrićev doprinos nije pridonio boljem izdanju Hrvatske u Švedskoj. To je činjenica da ne može Modrić uvijek vaditi kestenje iz vatre za sve slabosti momčadi. I svakim danom to će biti sve manje moguće jer, realno gledano, jako je teško u 36. godini pratiti ritam paralelno na dvije tako teške fronta, kakva su Realova i reprezentacije.
Modrića Hrvatska treba paziti kao malo vode na dlanu. Jedan od načina jest da ostali reprezentativci napokon malo više preuzmu odgovornosti na svoja pleća, konkretnijim učincima postanu veći protagonisti, a onda omoguće da veteran Modrić bude ona nadgradnja koja se može, pogotovo na velikom turniru, maksimalno oploditi za višu ambiciju.
Modrić će do Eura 2021. apsolutno biti sposoban odgovoriti tim zahtjevima, pogotovo dozirajući snage u idućih pola godine. Uskoro rekorder po broju nastupa u dresu Vatrenih (na četiri utakmice do Srne) treba podršku suigrača da bi ih odveo u bolji rezultat, a ne da se događa da se on u 36. godini kida, juri u presing, dok neki drugi, i bitno mlađi, lakonski zastanu kad treba defenzivno djelovati.
Da bi Modrić imao zasluženi uspješni finiš reprezentativne karijere, njegovi suigrači trebaju se, ako ništa drugo, kidati od borbe i na taj mu način odati dužan respekt za sve ono što je on učinio predvodeći ih prošlih godina do svjetskih visina. Igrati s takvim fenomenom, pogotovo u hrvatskim okvirima, neće biti još tako dug privilegij...