Ivan Perišić i Andrej Kramarić najmoćnije su hrvatsko napadačko oružje, kad igraju poštujući jedan drugoga oni su tandem koji ima klasu i moć razoriti svaku obranu na svijetu. Protiv Rusije prvi su kapetana Modrića pozvani odvesti Vatrene na Svjetsko prvenstvo, što im ne bi bilo ni čudno niti neobično. Zabijali su odlučujuće pogotke koji su nas plasirali u Rusiju i prije toga Francusku….
Zanimljiv je tijek medijskog praćenja odnosa Perišića i Kramarića. Još od polufinala Svjetskog prvenstva s Engleskom u Moskvi tretirani su kao "zaraćene strane", takvim su tvrdnjama dali povoda. Iako je Kramarić uvijek govorio kako je s "Perišićem u jako dobrim odnosima kao i sa svim suigračima", na terenu su znali emitirati nesklad koji bode u oči poput rasparenih čarapa. Komentiralo se da je nešto trulo među njima.
Nakon uskraćenog dodavanja Perišiću za 3:1 u bitci za finale 2018. godine, Kramarića je pratila etiketa sebičnjaka, a taj bi dojam kod promatrača Perišić pojačavao nervoznim i ljutim mahanjem rukama časteći ga na način koji ne pridonosi slozi i razumijevanju. Kao u osječkoj kvalifikacijskoj utakmici s Walesom i na zagrebačkoj u Lige nacija sa Švedskom. Svaki je od njih svojom igrom pridonosio Hrvatskoj, davali su puno, ali su evidentno boljom suradnjom mogli i više…
U četvrtak su Kramarić i Perišić funkcionirali su kao švicarski sat. Dvojica najboljih napadača Vatrenih konačno su ove jeseni počeli radi timski posao. Nastave li tako i ujedine li sve kvalitete golgetera, ali i majstora čije asistencije lome obrane ili serviraju šanse na pladnju, a s loptom barataju istančanim potezima kao slikar kistom, pogotovo Kramarić, tek sad bi mogli dosegnuti svoje reprezentativne vrhunce. Popraćeni Marijom Pašalićem koji se uz njih uklapa kao da su rođeni zajedno, predvodili su napada Hrvatske koji je u šest utakmica od rujna do danas zabio svima osim Rusiji. I taj dug im ostaje podmiriti...
Ivan Perišić i Andrej Kramarić prošli su put od rata do savezništva! Kao Francuska i Njemačka. Iako njihov rat nikad nije bio priznat. Malteška večer mogla bi biti kraj spočitavanja Kramariću egoizma i zaljubljenosti u vlastitu gol-statistiku, kao i krivih pogleda i srditih reakcija jednog prema drugom. Naravno, Kramarić je napadač i treba koji dati bonus da ispuca i hitac koji nije najlogičniji jer koji bi to golgeter doista bio golgeter da je stalno gledao samo na druga, ali sve u igri ima svoje rezone.
Perišić je u reprezentaciji od 26. ožujka 2011. godine, ima 110 nastupa, 32 gola i 24 asistencije. Kramarić je u A vrsti od 4. rujna 2014., u tom razdoblju odigrao je 64 utakmica, dao 16 pogodaka te dodao sedam asistencija. Iako nikad nisu funkcionirali kako bi najbolje mogli, zajedno su Vatrenima priskrbili 48 pogodaka i 31 asistenciju, to je zbrojeno 79. Nisu imali prste u baš toliko pogodaka jer neki su upisani obojica, primjerice sa Švedskom za 2:1 što se pokazalo ključnim za ostanak u A kategoriji Lige nacija. Perišić je bio dodavač, a Kramarić strijelac. Ali niti mnogo manje jer imali su šansu češće servirati pogodak jedan drugome.
Eskalacija negativne klime u čitavoj ekipi, kad su trzavice prešle u ozbiljne probleme dogodila se na Euru, na kojem se Kramarić našao na udaru "senatora" u momčadi na čelu s Lukom Modrićem zbog izjave u kojoj se usporedio sa Šukerom. Dalić je vidio da vrag odnosi šalu, lupio je šakom o stol i napravio reda, poslao je poruku da nikome nema mjesta u reprezentaciji tko prvo misli na vlastite, a ne momčadske interese. I da će se u to svi uvjeriti...
Od rujna Hrvatska diše drugačije. Igra s više angažmana, kolektivnog duha i altruizma. U poticajnijem i viteškom ozračju "svi za jednoga, jedan za sve", došla je do odlučujuće utakmice za Katar i uz sve vrline Modrića i veznjaka, uz druge ofenzivce, glavni ključevi uspjeha u rukama su Kramarića i Perišića. Dalić, suigrači, ali prije svega oni sami utjecali su da se na terenu danas bolje osjećaju. I perifernim vidom, čak i "zavezanih očiju" nalaze jedan drugoga. Kramarića ove sezone ne ide gol kao ranije, ili je barem dosad bilo tako, ali ne forsira pod svaku cijenu i učinak mu je opet velik.
U Rusiji je 1. rujna bilo 0:0. Od te utakmice Dalićeva momčad djeluje agilnije, pokretljivije, kroz pas i promjene pozicija stvara šanse i stilom počinje sličiti na engleske velikane poput Manchester Citya i Liverpoola, tražeći sebe njegdje između te dvije strategije. Kramarić je u tome "lažna devetka", a Perišić lijevo krilo. Točno što im najviše odgovara. Takav nogomet može egzistirati samo ako su ujedinjeni u zajedničkom cilju i izvedbi. Niti jedan od njih nije Messi da bi sam rješavao utakmice, no skupa su sposobno povući cijelu momčad u pobjedu! Uostalom, kad pogledate hrvatsku postavu u Ta‘Qaliju i u Sočiju s Rusima 2018. godine u četvrtfinalu Svjetskog prvenstva, samo su trojica istih startera - Perišić, Kramarić i Modrić. Zato još više nema mjesta "dječjim slabostima" jer njih dvojica nisu u ratu jedan protiv drugoga nego bore se na istoj strani. I silno je važno da to nikad ne zaborave, da se tako nastavi...