Kažu da život piše i crta romane. Neke oboji crnim bojama, neke ukrasi svijetlim. Hrvatski nogomet je imao mnogo krasnih priča, a jedna od njih jest svakako mladi 20-godišnji Domagoj Bradarić. Malo smo kopali po memoriji, možda smo nešto i propustili zapamtiti, ali čini nam se da je Bradarićeva priča baš posebna. Ne sjećamo se naime da je netko poput njega dobio prvi put poziv u Vatrene, da je odmah debitirao od prve minute i odigrao tako dobru utakmicu na svojoj premijeri. I to na poziciji koja nije njegova prirodna. Bradarić je na utakmici protiv Švicarske pokazao nogometnu raskoš i nametnuo se kao vrlo ozbiljan kandidat za sve buduće nastupe svjetskih doprvaka.
Njegov nogometni roman počeo se pisati u drugoj momčadi Hajduka. Poznati splitski trener Zoran Vulić, još dok nije postao prvi šef struke, odlazio na utakmice te druge momčadi Majstora s mora, željevši vidjeti kako napreduju ti mladići. Onog trenutka kad je imenovan trenerom Splićana, Bradarića je povukao u svlačionicu prve momčadi.
Neki 'stručnjaci' su mu tada kazivali da Domagoj nije dovoljno dobar niti za drugu momčad Hajduka!? Nije tome bilo tako davno, sve se zbivalo prije dvije godine. U tom trenutku Bradarić je bio - četvrti lijevi bek Hajduka. Ispred njega bila su tri stranca. Iako je imao kvalitetnih partija u obrambenom dijelu, Hysen Memolla zbog svojih tehničkih nedostataka nije bio prava prijetnja prema naprijed i odlučeno da na toj poziciji treba igrač s više ofenzivnih sklonosti. Prvo je doveden Andre Fomitschow, ali se pokazalo kako su njegovi udarci i centaršutovi bili opasni isključivo kroz prekide.
Kao novo rješenje ubrzo je kupljen povremeni rumunjski reprezentativac Steliano Filip, koji nije imao probleme s tehnikom, ali je imao s disciplinom i Hajduk je shvatio da od njih nema puno koristi.
Tako je prvi lijevi bek postao dječak koji je tada imao samo 18 godina. Ipak, kao i Dalić protiv Švicaraca, Vulić ga je znao koristiti i prema naprijed, a isto je radio i Siniša Orešćanin kad je bio trener druge momčadi. S tim da ga je Orešćanin znano koristiti kao desnog napadača, već tada je taj čistokrvni lijevi bek počeo razvijati svoje napadačke vještine. Zapravo, iako djeluje bizarno, Bradarić jedan mali dio svog razvoja može zahvaliti Memolli, Fomitschowovu i Filipu. Dok su oni krpali poziciju u prvoj momčadi, Bradarić je mogao bez pritiska razvijati svoj talent u drugoj momčadi.
Tako je postao opasan u svakom segmentu napadačke igre, toliko da ga je bivši izbornik U-21 reprezentacije Nenad Gračan u prijateljskoj utakmici protiv Francuske koristio kao lijevo krilo, dok je lijevog beka igrao Petar Mamić. I na toj je utakmici asistirao i bio jedan od najboljih igrača na terenu.
Sve je sad to ponovio protiv Švicarske kod Zlatka Dalića. I tako, Bradarić je od četvrtog lijevog beka postao jedan od glavnih igrača u Hajdukovu sustavu igre.
On je bio taj koji je davao širinu napadu, on je bio džoker kad su Splićani imali posjed lopte, i puno toga počivalo je na njegovoj sposobnosti da stvori višak kad dobije loptu. Njegova karijera putovala je brzinom svjetlosti, ubrzo je dobio i kapetansku traku Hajduka, postao je zanimljiiv mnogim europskim gigantima, pratili su ga svi mogući skauti, na kraju je prodan u Lille za 7 milijuna eura.
Nakon odigranih 25 utakmica za Hajduk...
Malo tko je vjerovao da će 'splitsko dite' tako strelovito uspjeti u Lique 1, ali uspio je, njemu je uspjeh očito sudbina. Praktički 'od prve' se plasirao u udarnu momčad respektabilnog francuskog prvoligaša, a nakon 30 utakmice odigranih za Lille stigao je poziv u - Vatrene.
I sjajna premijera protiv Švicarske o kojoj će se još dugo pričati. Ili možda neće? Možda već na slijedećoj utakmici Vatrenih bude još bolji. Ne bi to bilo ništa neočekivano kad je Bradarić u pitanju, dečko koji je od trnja, statusa četvrtog beka Hajduka, stigao do zvijezda u samo dvije godine.