Ne trebaju nam velike analize, opsežne statistike, kamoli diplome s prestižnih trenerskih akademija kako bismo najavili vrlo atraktivan i neizvjestan Final Four na koji Hrvatska dolazi kao reprezentacija s najnižim rejtingom, ali s punim pravom da vjeruje u titulu. Iako će se u Nizozemskoj u završnici četiri najbolje momčadi Lige nacija naći četverostruki svjetski prvak, te dvostruki i aktualni europski prvak Italija, bivši svjetski i trostruki europski prvak Španjolska, domaćin nekadašnji europski prvak i trostruki finalist svjetskih prvenstava Nizozemska i Hrvatska, koja se na toj razini može podičiti "samo" svjetskim srebrom iz Rusije, premda su u ždrijebu skupina Talijani i Španjolci bili u prvom jakosnom rangu, Nizozemci u drugom, a Vatreni u trećem, momčad izbornika Zlatka Dalića u najmanju ruku nema ništa manje šanse da se popne na tron i podigne pobjednički pehar od ostalih rivala. Ždrijeb je otvoren i Vatreni mogu dobiti bilo koga u polufinalu... Na rang ljestvici FIFA-e Španjolska je šesta, Italija sedma, Nizozemska osma, a Hrvatska na 15. mjestu.
Hrvatska je pobjeđivala sve te tri renomirane reprezentacije u službenim utakmicama, i kad je bilo jako važno i kad se nije radilo o presudnim ogledima, znala je i gubiti, s njima ima ukupno pozitivan omjer od sedam pobjeda, šest neodlučenih rezultata i šest poraza, ali kad se stave na stol Oranje, Azzurri i La Roja - Italija je najbolji izbor za polufinale! To je reprezentacija čiji je lanjski uspon na kontinentalni tron bio senzacionalan i potvrda značenja dobre atmosfere i kolektiva jer Talijani već duže nemaju najveće svjetske igračke zvijezde, a posrtanje u kvalifikacijama za Rusiju gdje su ispali od Švicarske pa potom u drugom pokušaju od Sjeverne Makedonije kristalno jasno pokazuje da nisu najviša klasa, da nisu sposobni držati kontinuitet dobrih igara i rezultata. Nemaju više vrhunsku čak ni obranu, pa ni vezu niti napad. Istina, i Italija bi, kao i svi drugi, bila vrlo ozbiljan suparnik nam kojeg se lako poskliznuti, ali nekako bi nam mogao najviše ležati. Zbog naših vrlina i njihovog stila igre. Kad bismo danas sami birali pokazali bismo prstom na Azzurre.
Ne, ne zato što su nam mušterije, kako im podrugljivo znaju tepati jer međusobni susreti nisu nam toliko bajni kao što je možda nečija percepcija. Točno je da nas Talijani nikad nisu matirali, ali i mi imamo tek tri pobjede u osam ogleda, a od pet remija tako su završile čak tri zadnje utakmice i to istim ishodom 1:1. Na Euru 2012. i potom u kvalifikacijama za Euro 2016. godine. Vatreni su dobili prvi, čuveni ogled u Palermu 1994. godine 2:1, na Svjetskom prvenstvu 2002. godine također 2:1 i prijateljski susret 2006. u Livornu 2:0. Još dva neodlučena ishoda bila su u kvalifikacijama za Euro 1996. u Splitu 1:1 i u Zagrebu prijateljski 1999. godine kad je završilo 0:0.
Čak 16 godina Hrvatska nije svladala Talijane i ne možemo si tepati da znamo s njima, no jak je dojam da bi upravo protiv njih vaga najviše naginjala na našu stranu.
Španjolska nas je izbacila u osmini finala Eura 2021. godine, potencijalni je protivnik i u nokaut fazi u Kataru, često nam je njihov način igre "poremetio um" pa nismo bili svoji, no baš taj susret lani u Kopenhagenu, u kojem smo nizali nevjerojatne pogrešake, a opet pali tek u produžetku govori da se Hrvatska ne mora bojati ni La Roje. Ne, nema razloga da drhtimo pred njima.
To je reprezentacija koja nam je nanijela najteži poraz u povijesti 6:0 u Ligi nacija u Elcheu 2018. godine, ali i koju je Hrvatska triput svladala u devet dvoboja, uz jedan neodlučeni rezultat i pet poraza.
Vatreni su dobili prijateljski susret 1994. u Valenciji 2:0, na Euru 2016. godine u skupini 2:1 i u Ligi nacija 2018. godine 3:2. Dakle, dvaput u službenim susretima. Osim u Kopenhagenu i Elcheu poraženi su u dvije prijateljske utakmice 1996. godine 3:1 i 2006. godine 2:1, te u skupini na Euru 2012. rezultatom 1:0, kad smo morali ganjati gol jer nam remi bez pogodaka nije bio dovoljan za prolaz pa smo ga primili iz kontre u 89. minuti. Neodlučeno je bilo u prijateljskom srazu 2000. u Splitu.
S Nizozemskom smo igrali samo dvaput, ali prvi je susret ovjenčan broncom. U Parizu na Parku prinčeva 1998. dobili smo 2:1 za medalju na Svjetskom prvenstvu. U Split je 2008. u prijateljskom dvoboju završilo 3:0 za njih. Iako su domaćini i za Oranje bismo mogli naći rješenje, no ipak su nam na listi želja tek pod brojem 3.
Portugal je bio prvi osvajač Lige nacija, Francuska drugi. Nizozemska, Italija i Španjolska prve su reprezentacije koje su se dvaput plasirale na Final Four. Pritom su Nizozemska i Španjolska gubile u finalu od Portugala odnosno Francuske. Hrvatska čeka svoj prvi finalni izazov. U lipnju 2023. bit će to spektakl koji ćemo pamtiti. No, zasad toliko o Ligi nacija. Katar, odsad je bitan samo Katar, najveći svjetski događaj i najveće iščekivanje...
Otkako je Vedran Ćorluka za SN izjavio da Luka Modrić ne ide u Katar kako bi prošao skupinu jer tko je osjetio finale želi ga opet, kompletna klima oko Vatrenih se promijenila. U tom času imali su jedan bod u Ligi nacija, zaredali su s četiri pobjede i ozračjem u kojem su mnogi prihvatili Ćorlukinu tezu. Koja bi trebala vrijediti i za Final Four Lige nacija...