Nakon druge utakmice unutar tri dana potvrdilo se da Hrvatska nije u formi. Poraz u Ljubljani nam je to nagovijestio, pobjeda protiv Cipra je to potvrdila. Opći zaključak izbornika, igrača i javnosti je da reprezentacija nije popravila dojmove o slabijoj igri. Ono što je djelovalo jalovo u Ljubljani, više-manje je slično neuvjerljivo djelovalo na Rujevici. S obzirom na to da je rezultat obrnut (1:0 - 0:1) njegova bodovna vrijednost kompenzirat će manjkavosti natjecateljske atmosfere u kojoj Hrvatska odrađuje prvi trostruki kvalifikacijski program u tjednu...

U analizi vratimo se na trenutak 15 godina unatrag. U poklapanju početka ere Modrić Hrvatska je odigrala izvanrednu kvalifikacijsku partituru u prvom ravnanju Slavena Bilića te suvereno izborila plasman na Euro 2008. Od tada, međutim, uslijedio je kontinuitet kompliciranosti kvalifikacijskog puta za tri SP-a (Južna Afrika, Brazil, Rusija) te tri EP-a (Poljska/Ukrajina, Francuska, 2020.). U tih šest turnusa jednom smo ostali kod kuće (SP 2010.), tri puta smo išli u play-off (SP 2014. i 2018., EP 2012.), a dva puta (EP 2016. i 2020.) smo se direktno plasirali. U svim tim turnusima Hrvatska je imala uspone i padove tijekom kvalifikacija, te uglavnom visoku dramatičnost borbe da se plasira.

MATIJA DJANJESIC/CROPIX Cropix

U tom tonu možda je vrijeme da se svi pomirimo s time, Hrvatska ide po tradiciji. Malo gore pa malo dole, nekad prvo dole pa gore. S više ili manje muke ostvarilo se 11 uspješnih plasmana na veliki turnir, a dva se puta (2000. i 2010.) nije uspjelo. Ne možemo dakle kazati da se sada događa išta povijesno novo, osim što je doista novost povećana kompliciranost natjecanja zbog pandemije, stisnutih rasporeda. Sukladno iskustvima u prethodnim kvalifikacijama, već u dvije vezane utakmice unutar tri dana Hrvatska ima problema, a u tri se oni samo pojačavaju. Ako pobijede Maltu, Vatreni su ostvarili 6 od 9 bodova i to je start koji može proći. Nakon Eura najveće kvalifikacijsko iskušenje bit će u rujnu, jer u razmaku od 6 dana (1., 4. i 7. rujna) Hrvatska će gostovati u Rusiji i Slovačkoj, a onda dočekati Sloveniju! Vrlo teška serija koja će bitno utjecati na epilog kvalifikacija...

S obzirom na sve okolnosti treba se koncentrirati samo na bodove jer u kontekstu dojmova neće biti nikad suglasja. Možemo raspravljati da li ovakva ili onakva igra negdje vode i utječu na bodovne prihode ili gubitke, no iskustva hrvatskih kvalifikacija nam sugeriraju da se na kraju sve svodi samo na završni epilog. Kakav je rezultat takav je u nas i dojam. Pogrešno ili ne, pokazat će vrijeme buduće.

Dakle, vratimo se Cipru. Izbornik Zlatko Dalić napravio je nekoliko promjena u odnosu na Sloveniju. Prije svega odabrao je formaciju 4-2-3-1 umjesto 4-4-2 u rombu. Sukladno tome je uvrstio formacijski klasičnu prvu špicu, Budimira, a na mjestu ofenzivnog veznog postavio Pašalića, dok je na krila vratio Perišića te uvrstio Brekala. Prilično logična postavka u kontekstu očekivanog zatvorenog sustava Ciprana. Budimir je dobar skakač, a Pašalić ima tu vrlinu da ide iz (polu)drugog plana u završnicu. Tamo je odličan u igri glavom. U dosadašnjoj je karijeri postigao 55 zgoditaka od čega je 14 glavom. U Atalanti, često na “ovoj” poziciji s Rujevice, ima 20 pogodaka od čega pet glavom.

Za Hrvatsku je Pašalić tri puta slavio pogodak, desnom i lijevom nogom u prijateljskim dvobojima i sada glavom u natjecateljskoj utakmici! Dalić je upravo to htio od skromnog momka, koji se često mora suočavati s predrasudama da je tromiji, manje tehnički dobar ili nejasne pozicije. Uz Budimira, koji je bio u velikoj borbi sa stoperima Cipra, želio je da Pašalić iskoristi ulaz na drugu stativu ili odbijene lopte. Gol je pao nakon odbijene lopte i spleta okolnosti, no tko pita kad se pokazuje odlučujući. Budimir je postigao gol, ali neregularan. Dao je obol stalnim pokušajima da se ugrozi gol gostiju i izazove dekoncentracija njihove obrane, ali realno, i uz mnoštvo ubačaja s oba boka, gotovo da niti jedan nije bio kvalitetan za realizaciju. Kako kombinatorika nije baš forte Budimirovog stila nogometa, njegov se učinak može ocijeniti “tek” korektnim. Što se Brekala tiče, on je igrač koji bi trebao probijati bokove, stvarati višak i s igrom jedan na jedan, ali i kroz brza proigravanja. Nekih posebnih uspješnosti na ovoj utakmici nije imao.

Jedan igrač ne može sam, ovisi i o momčadskoj igri, no uvjerljiv je dojam da Brekalo nije u kvalitetnoj razigranosti i energiji kakva bi se očekivala od igrača koji s 22 i pol godine ima već 5 godina bundesligaškog staža. Je li tome problem manjak igre proteklih mjeseci u klubu, ili nešto drugo, ali igrač takve motorike i tehničke solidne mora biti već sada uvjerljiviji u reprezentaciji.

RONALD GORSIC/CROPIX Cropix

U stoperskom tandemu Dalić je pružio priliku Ćaleta-Caru i njegov se nastup može smatrati korektnim. No, Ćaleta-Car kao da je još uvijek u zadršci. Ima dobru dijagonalu, ali osim što je nekad forsira, njegova dinamika dodavanja iz posljednje linije usporava protok lopte. Imao je par nesigurnosti, što možemo pripisati i manjku standardnosti (uigranosti) u reprezentaciji…

U nastavku je Dalić uveo petoricu igrača, od kojih Juranovića i Oršića možemo uvjetno rečeno smatrati novacima. Juranović je bio solidna zamjena Vrsaljku, prilično poduzetan i čvrst. Oršić je pak u svom 4. natjecateljskom nastupu (13 minuta kvalifikacije za Euro, 45 u Sloveniji i 24 s Ciprom za SP) potvrdio da unosi živost, ali za konkretnije učinke temeljem njegovih potencijala bilo bi ipak nužno da igra više.