Kvalifikacijski bojni poklič “Dobro jutro Katar, mi stižemo” modificiran je već nakon prvog ispita kampanje za Svjetsko prvenstvo i od srijede glasi “…stižemo ali polako, zaobilaznicom preko Rusije i Slovačke”. Jer rampu je na startu spustila Slovenija.
Preciznije, učinio je to Sandi Lovrić, nogometaš Lugana koji se u najavi dvoboja otvoreno divio Luki Modriću kao idolu svojeg djetinjstva. Na terenu, međutim, nije pokazivao previse respekta za vlasnika Zlatne lopte. Izlazio je visoko na kapetana hrvatske reprezentacije u fazi obrane pokušavajući kvariti igru “vatrenih”, a onda je u 15. minuti još stigao golom kazniti neodlučnu, pomalo nonšalantnu reakciju hrvatske obrane. Prihvatio je loptu nakon Vidina uklizavanja i oštrim udarcem s ruba kaznenog prostora pogodio kut Livakovićeva gola.
Početak utakmice sugerirao je da bi se Dalićevi nogometaši mogli komforno prošetati do bodova. U prvih desetak minuta presingom su pokvarili kompas slovenskim stoperima i natjerali ih na panično nabijanje lopte. U tom razdoblju Kramarić je okušao udarac, a ubrzo zatim je i Vlašić ubacio u petu brzinu, spustio se s krila kroz slovensku obranu i iskosa, uz malu zaslugu Jana Oblaka, uzdrmao vratnicu. A onda antiklimaks – lopta u Livakovićevoj mreži.
Slovenci su se konsolidirali zaslugom dvojice igrača. Jasmin Kurtić je defanzivni vezni s pregršt iskustva iz Serie A, bespoštedan ratnik, ali i znalac koji ne bježi od lopte i odgovornosti te u prvom redu lider. Od njegovih žestokih instrukcija odjekivale su prazne tribune Stožica, njegova zapovijed se slušala bez puno priče. Drugi presudan igrač zove se Josip Iličić i jedan je iz plejade plemenitih španera koji nogomet imaju u malom prstu. Svaki put kada bi Iličić prihvatio loptu na 30 metara od hrvatskog gola pronašao bi rješenje kojim bi u zonu udarca uvodio nekog od suigrača. Tako je “dežela” dobila ravnotežu u igri, a s ravnotežom je Kekovim igračima raslo i samopouzdanje.
U promijenjenom odnosu snaga Hrvatska je zadržala i posjed lopte i kontrolu igre, ali nije to više bila dominacija koja izbija kisik iz suparnikovih pluća nego stihijska prevlast. Modrić je dirigirao s jedne strane terena uz pomoć Vrsaljka, a Kovačič vrtio slične akcije na ograničenoj kvadraturi sa suprotne strane terena. Perišić je ostao isključen iz igre, a Kramarić i Vlašić zabijali su se u zid podignut na 20 metara ispred Oblaka.
Dalić je u poluvremenu ostavio u svlačionici Barišića, koji je plesao na rubu isključenja i bacio u vatru Oršića čija je leđa čuvao Perišić, no nije bilo vidljivih pomaka. Slovenci su pametnom, discipliniranom i organiziranom obranom relativno lako odolijevali. U nekoliko navrata Perišić je probojima i ubačajima s krila testirao Oblakovu spremnost i ustanovio da je jedan od najskupljih svjetskih vratara, prema transfermarktu težak 90 milijuna eura, više nego budan.
Najopasnija je Hrvatska zapravo postala u sudačkoj nadoknadi kada je “va banque” napadima u mišju rupu stjerala slovenske igrače. Tada je Brekalov pokušaj zaustavljen u bloku neposredno pred Oblakom, ali je u tim trenucima i Slovenija iz kontre stigla do šanse da nokautom komforno zaključi ovu priču. U 89. minuti je džoker s klupe Kramer istrčao sam pred Livakovića i sa 13 metara poslao loptu povrh grede.
Matjaž Kek je kraj dočekao u ekstazi, poderanog grla, a onda i na centru u slavljeničkom buketu s momčadi. Logično jer ovo je prva pobjeda Slovenije protiv Hrvatske od samostalnosti. U prethodnih osam utakmica “vatreni” su upisali pet pobjeda i tri remija…