Luka Modrić, Ivan Perišić i Nikola Vlašić veliki su junaci pobjede nad Škotskom i plasmana u osminu finala Europskog prvenstva, no Hrvatska je imala i niz drugih odlikaša. Josip Juranović veliko je iznenađenje među Vatrenima u zadnjih sedam mjeseci, a njegova prezentacija na Hampden Parku oduševila je mnoge. Zašto je Juranović, kojeg tako dobro poznajemo iz Hajduka i HNL-a, pozitivno šokirao? Zato što je Zlatko Dalić u kvalifikacijama kao alternativu za Šimu Vrsaljka koristio Tina Jedvaja i Karla Bartoleca, još u Ligi nacija protekle jeseni Filipa Uremovića, a onda je u studenome 2020. godine silom prilika prigodu dao Juranoviću, koji ju je objeručke prihvatio. Iako ga je izbornik i ranije zvao, tek je u Švedskoj i s Portugalom u Splitu imao prve službene nastupe.
Kakav je osjećaj kad te tapšaju po ramenima i hvale po medijima, pitali smo Juranovića...
- Izvrstan je to osjećaj, svakome bih ga poželio. Jako sam ponosan i zadovoljan zbog svoje igre, ali prije svega zbog uspjeha reprezentacije jer zajedništvo nas je dovelo do pobjede i novog uzleta - kazao nam je 26-godišnji igrač poljske Legije, koji ima devet nastupa za A vrstu.
Je li ovo najveća utakmica u vašoj karijeri?
- Moram reći da je tako. To je Europsko prvenstvo, najveća scena. Iako sam imao značajne susrete u klupskom dresu i prvak sam poljske s Legijom, takvu utakmicu ranije nisam igrao i zato sam još sretniji što je završila tako dobro. Druga je to dimenzija.
Igrač koji je karijeru počeo kao veznjak, da bi ga u Hajduku preškolovali za desnog beka, ima osobito dobre napadačke osobine.
To je Dalić tražio od njega jer Vrsaljko je s Češkom malo dao u napadu.
- Izbornik mi je rekao "igraj, centriraj, pokaži ono što najbolje znaš".
Danas opet mnogi vole usporediti aktualne Vatrene s momčadi iz Rusije, Okosnica je ista, iako ima dosta novih imena. Je li i pomislio kad je gledao Svjetsko prvenstvo i navijao da će na sljedećem velikom natjecanju igrati u početnoj postavi?
- Nisam to očekivao. Iskreno, nisam mi razmišljao da je to moguće. Hrvatska je u Rusiji došla do finala, a ja sam bio daleko od reprezentacije. Kao sportaš potajno sam se malo nadao da je ću se jednom nametnuti, no da ste me pitali ne bih vjerovao da će se to dogoditi.
Jeste li imali tremu?
- Ne, nije bilo nikakvog straha. Iskreno to kažem, osjećao sam se samopouzdano i sigurno u svoje sposobnosti. Lakše je igrati kad imate takve kolege, svjetske asove koji su sve to prošli. To vam dodatno daje sigurnost.
Zašto je onda Hrvatska prve dvije utakmice bila ispod razine? Niste se bojali ispadanja?
- Neki su nam predviđali neuspjeh, međutim, nisam se toga bojao. I u prve dvije utakmice bili smo sigurni i stabilni u obrani, imali posloženu defenzivnu igru, ali naprijed nismo bili dovoljno razigrani. Znali smo da to moramo popraviti i da će biti daleko kvalitetnije. Izbornik je inzistirao na nekim drugačijim stvarima u napadu, što smo dobro odradili i rezultat se vidi.
Mislite da ste toliko skočili da ovog časa pripade u međunarodne klase na toj poziciji?
- Prerano je to reći nakon jedne utakmice. Sigurno je da napredujem, da sam se jako dobro uklopio u ekipu, kao i da je cijela momčad djelovala jedinstveno, što je utjecalo i na ocjenu moje igre. Ne bih se ovog časa uspoređivao sa svjetskim klasama, ali težim da što više idem u tom pravcu. Imam još na čemu raditi.
Živite najbolje dane nogometne karijere?
- Naravno, ovo su najbolji i najljepši dani moje nogometne karijere i života, ali želim da potraju. Produžili smo boravak na Euru, međutim, nismo završili, neka traje i dalje. Hrvatska ima kvalitetu da još koji put slavi.
Nakon utakmice kazali ste da gol posvećujete pokojnom ocu. Bio bi najsretniji da vas je mogao gledati na stadionu.
- Vjerujem da je i ovako sretan i ponosan. Tata je uvijek bio veliki ljubitelj nogometa i navijač Dinama. No, posebno je pratio moje utakmice, zvao me nakon svake i davao opaske o igri. Živio je za moj uspjeh i zbog njega mi je posebno drago što sam danas na ovoj razini.
Juranović je iz zagrebačke Dubrave, a karijera ga je odvela na Poljud, gdje je bio i kapetan Hajduka. Među Bijele je stigao krajem 2014. godine, a otac Miroslav preminuo je 2018. godine kad je igrao u Hajduku. Tada je na Instagramu objavio: "Srce mi se prepolovilo danas... moj uzor, moj tjelohranitelj, moj tata otišao je. Vidjet ćemo se nekom drugom i boljom prilikom. Čuvaj se i gledaj me odozgo, a ja ću te uvijek nositi uz sebe i u sebi…”. Braća su također nogometaši.
Zovu vas prijatelji...
- Naravno, dobio sam brojne poruke i pozive, Svima sam zahvalan koji su uz mene.
Hoće li tko od vaših u Kopenhagen na osminu finala?
- Prije svega zahvaljujem se navijačima koji su nas bodrili u Londonu i Glasgowu, njihova podrška jako nam je puno značila. U Kopenhagenu očekujemo da ćemo imati još veću potporu jer tamo će moći doći daleko više naših ljudi.
Kažete da pobjeda nad Škotskom nije sve što smo dobili od Hrvatske?
- Nemojte nas prerano otpisati, to smo naučili sve koji nisu u nas vjerovali. Nikad Hrvatsku nemojte otpisati. Ovo nije bila pobjeda samo za jednu utakmicu, puno toga još možemo napraviti na prvenstvu. Neki su nas prekrižili. Uranili su.
Mislite da ste kadri otići sve do završnice, da ponovno zaigrate u Londonu gdje dolaze najbolja četiri. Čak i ponoviti Rusiju?
- Zašto ne bismo mogli? To neka bude moj jedini odgovor.
Luka Modrić i Ivan Perišić kao senatori ponovno su povukli…
- To su sjajni igrači, vođe i uzori. Pokazali su još jednom da su vrhunski I koliko znače za našu reprezentaciju. Što o njima trošiti riječi? Luka je rijetka klasa u nogometnom svijetu. Na nama ostalima je da ih pratimo najbolje što možemo - konstatirao je Juranović.