Nakon dvije utakmice mlade U-21 vrste Ivica Olić u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo, možemo definitivno upotrijebiti riječ – bravo! Bez ikakvog pretjerivanja ili neke euforije. Kako će se stvari dalje odvijati u našoj skupini, naravno da ne možemo znati, ali ovoga trenutka možemo dati ocjenu onoga što smo vidjeli protiv dvije iznimno jake selekcije, Turske i Ukrajine. Ta ocjena je definitivno visoka, školskim riječnikom kazano, vrlo dobar. Bila bi čista ‘petica‘ da je odličnu igru pratila i realizacija. Nažalost nije, jer da jest, imali bismo sad šest bodova i mnogo bolju gol-razliku. S obzirom na prilike, Turke smo trebali pobijediti u Trabzonu, a Ukrajince ‘nakititi‘ golovima u Velikoj Gorici.
Kad je mlada hrvatska reprezentacija u studenome 2024. godine u doigravanju za plasman na Europsko prvenstvo ispala od reprezentacije Gruzije porazom u gostima 0:1 i pobjedom kod kuće 3:2, ali je bila lošija u raspucavanju jedanaesteraca, mnogi su već počeli vrtjeti glavom i upirati prstom prema izborniku Ivica Olić. Kritike su bile upućene čovjeku koji je tek nekoliko mjeseci prije, u srpnju, preuzeo mladu vrstu nakon smjene Dragan Skočić, a prvu utakmicu vodio početkom rujna protiv Farskih otoka.
Olić se prihvatio zahtjevnog posla u nezgodnom trenutku kad je vrsta u kojoj su tada, između ostalih, bili Franjo Ivanović, Matija Frigan, Luka Stojković, Gabriel Vidović i Dion Drena Beljo debelo ‘šepala‘ i ponekad izgledala neprepoznatljivo. I u takvim okolnostima, na lošoj ostavštini Skočića, zamalo mu je pobjeglo Europsko prvenstvo, za jedan jedanaesterac. Da niti ne spominjemo da je u onoj prvoj utakmici s Gruzijom mlada vrsta igrala pola sata s igračem manje, jer je crveni karton zaradio vratar Čavlina. Ali dobro, nećemo o tome, to je već lanjski snijeg. U međuvremenu je sastavio novu vrstu, novu generaciju koja se, kao što vidimo, odlično pokazala na startu novih europskih kvalifikacija.
A evo i podataka za ljubitelje statistike. Osim već te spomenute utakmice s Gruzijom, gdje smo imali dosta vremena igrača manje i izgubili 0:1, Olić je kao izbornik izgubio još samo jednu utakmicu u kvalifikacijama, svoju drugu na klupi Hrvatske, protiv iznimno jake selekcije Portugala (0:2), samo dva mjeseca nakon preuzimanja mlade nacionalne vrste. Poražen je u još jednoj prijateljskoj od reprezentacije Australije, ali radilo se o selekciji U-23 ‘Down Under‘.
Ukupno, od 14 utakmica, što prijateljskih, što kvalifikacijskih, koliko je vodio U-21 vrstu, Olić je ubilježio 9 pobjeda, 2 puta je njegova selekcija odigrala neodlučeno (Turska, Švedska), a 3 puta je poražena. Tu, naravno, računamo 3:2 pobjedu nad Gruzijom, ne računamo raspucavanje jedanaesteraca. Trenutačno je Hrvatska u nizu od sedam utakmica bez poraza. Toliko o Oliću, njegovom prvom asistentu Niko Kranjčar, ostaloj ekipi iz stručnog stožera i, naravno, ovoj generaciji mladih hrvatskih nogometaša od kojih se s pravom mogu očekivati uspješni rezultati.
Dosta dugo pratimo dostignuća U-21 selekcije Hrvatske, ispratili smo mnoge generacije i izbornike. I da, U-21 selekcija nije bila uspješna. U 16 pokušaja da se kroz kvalifikacije domogne završnog turnira, Hrvatska je to uspjela samo pet puta, dok je 11 puta ‘izvisila‘. A u tih pet nastupa, vjerovali ili ne, upisala je na završnim turnirima samo jednu jedinu pobjedu, uz četiri remija i jedanaest poraza! Ta jedina pobjeda dogodila se 2021. godine kad smo na Euru svladali Švicarsku s 3:2. Da bismo u četvrtfinalu, što je dosad najveći uspjeh mlade vrste, izgubili od Španjolske.
Ivica Olić, njegov stručni stožer i ovi dečki koje smo gledali protiv Turske i Ukrajine, barem po našem viđenju, uspjeli su u onome što mnogi bivši izbornici i razne generacije nisu. Dostigli su izvanredno zajedništvo o kojem je baš nakon utakmice s Ukrajinom pričao izbornik.
Ako ste gledali, sigurno ste vidjeli ono slavlje nakon trijumfa u Velikoj Gorici, ono veselje, međusobno grljenje stručnog stožera, igrača, ono veliko i radosno pobjedničko klupko. Ne treba biti previše mudar pa zaključiti da uspjesi leže na kvaliteti momčadi, trenerskom ili izborničkom umijeću, taktikama, izboru igrača... To je sve točno. Ali niti jedan uspjeh ne može se ostvariti bez potrebne dobre atmosfere i zajedništva. Pitajte uostalom Zlatko Dalić i Vatrene. Pitajte ‘family‘.
Ivica Olić krenuo je putem Zlatka Dalića. Stvorio je ‘family‘. Zato duboko vjerujemo da će upravo s njim mlada U-21 selekcija, nakon dugog niza godina, poput Vatrenih početi ostvarivati rezultate na kakve će hrvatski nogomet biti ponosan. Utakmice protiv Turske i Ukrajine dale su konkretne naznake za taj optimizam.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....