Uhvatili smo ga u inozemstvu, na poslovnom putu, mogao bi uskoro pronaći novi angažman. No, Primož Gliha ionako ima puno toga za reći oko utakmica Hrvatske i Slovenije, naime, ako smo dobro gledali i "kopali" samo su on i Wayne Rooney zabili Hrvatskoj četiri pogotka. Ona tri "utrpao" je na Poljudu 1997. godine, u onom senzacionalnom remiju (3:3) u kvalifikacijama za SP u Francuskoj.
- Prije svega, dopustite da čestitam Dinamu na velikom uspjehu, to što su Dinamovi igrači napravili uistinu je fenomenalno. Još jedan dokaz da je u nogometu sve moguće, da novac nikad ne odlučuje, već onaj tko je spreman poginuti na terenu, taj i pobjeđuje. Svaka čast Dinamu - rekao je Gliha, koji je kratko i igrao u Dinamu.
Prisjetio se, dakako, i tih dana...
- Došao sam u Dinamo u travnju 1991. godine, potpisao sam u srijedu ujutro, poslijepodne sam već igrao prijateljsku utakmicu protiv Maribora, a u subotu me Vlatko Marković stavio da igram u Tuzli i zabio sam gol. Sjajan trener, hrabar kad je odlučio dati šansu igraču, koji je tri dana ranije tek došao u Dinamo... Onda sam se ozlijedio, do kraja sezone igrao sam tek jednu utakmicu i to onu u zadnjem kolu protiv Olimpije. Opet sam zabio gol. Eto, imam sjajnu statistiku u Dinamu, bolju od Šukera, ha-ha. Jednom mi je gospodin Zorislav Srebrić rekao da sam ja strijelac zadnjeg Dinamovog gola u Jugoslaviji, nisam o tome razmišljao, ali da, nakon tog gola Olimpiji nije više bilo utakmica.
Onda je još odigrao europske dvoboje s Trabzonsporom.
- Žao mi je što smo ispali, još pamtim kako u jednoj situaciji nisam dodao Šukeru, a trebao sam. Je li se ljutio? Znate Davora, uvijek se ljutio ako mu ne dodaš, ha-ha. Izgubili smo, onda neko vrijeme igrali turnire po Hrvatskoj u ratu, a ja sam ubrzo otišao u Japan.
On je Hrvatskoj zabio četiri gola, ali Slovenija nikad nije pobijedila Hrvatsku.
- Baš želim reći kako su sve naše utakmice bile neizvjesne, nije Hrvatskoj nikad bilo lako, Slovenija nikad nije pobijedila, ali za sve postoji prvi put, zar ne? Uvijek smo protiv svih susjeda dobri i kvalitetni, protiv momčadi iz bivše Jugoslavije isto. Pobjeđivali smo Italiju, Austriju, Mađarsku..., samo Hrvatsku još nismo. Analizirajući protivnike u skupine, zapravo, svi nam odgovaraju, Rusi, Slovaci..., njih smo dobivali, samo Hrvatsku još nismo. Ali, kažem, možda sad bude prvi put, iako, Hrvatska je najkvalitetnija, daleko najkvalitetnija u skupini i bit će na kraju prva.
Dobro, nije baš da Hrvatska lagano korača kroz kvalifikacije, često je to neizvjesnost do zadnje utakmice ili čak dodatnih kvalifikacija?
- Točno tako, ali na kraju se uvijek plasirate. To i jest snaga Hrvatske, kad je najvažnije, kad je bitno, onda ste najjači, onda pobjeđujete. Zato i jeste u svjetskom vrhu, imate taj pobjednički mentalitet, kult reprezentacije. Zbog toga sam uvjeren da ćete i ovaj put biti najbolji i otići u Katar. A mi se moramo boriti, bit će teško.
Dojam je da su rezultati Slovenije u zadnje vrijeme ipak ispod kvalitete momčadi, no, dolaskom Matjaža Keka to se mijenja?
- Ma, znate što, Slovenija ima problem što u reprezentaciji nisu igrali uvijek najbolji, nego su momčad sastavljali interesi raznih menadžera, gurali su se preko medija i slično. To je problem slovenskog nogometa. Ne plasiramo li se u Katar, nas već 12 godina neće biti nigdje.
Nije Gliha baš optimist za momčad Matjaža Keka?
- Vidjet ćemo, na kraju rezultat sve odlučuje, pobjednici su ti koji imaju pravo. Ovo su na neki način kvalifikacije kojima se spašava budućnost slovenskog nogometa, jer, kažem, ne plasiramo li se na SP, dotaknut ćemo dno. Što onda isto ima jednu dobru stvar, a to je da možete ići samo prema gore...
Gliha naglašava da okruženje oko slovenskog nogometa nije dobro.
- Vidite, Sportske novosti su kao i Gazzetta ili L‘Equipe, vaš medij popularizira sport, živi sa sportom, kritike su konstruktivne i pozitivne, jednostavno, u Hrvatskoj postoji taj nogometni ambijent. Kod nas je takvih medija malo, ne piše se i ne priča kako bi trebalo, uglavnom su i tu razni interesi. Reći ću vam primjer, bio sam izbornik U-21 reprezentacije, odigrali smo 2:2 s Francuskom, mediji su kod nas pisali "ah, to je samo jedna utakmica"... Igrali smo neriješeno i s Portugalom, Engleskom, pobijedili Švicarsku. I nakon te pobjede protiv Švicaraca kažu mi domaćini da će četiri ili pet njihovih igrača potpisati milijunske ugovore. I jesu! A iz naše starije generacije, s kojom smo pobijedili svjetske prvake Srbe, malo se igrača još bavi vrhunskim nogometom, neki su već i završili karijere s 26-27 godina. To je zato što su stalno prisutni neki drugi interesi, a mediji uglavnom ne potiču pozitivu. Nadam se da će se te stvari promijeniti.
Vratimo se malo na tu 1997. godinu, na ta tri gola usred Poljuda?
- Dali smo sve od sebe na terenu, a znamo kakve je Hrvatska imala igrače. Međutim, mi smo tada bili jako dobra reprezentacija, još 1994. smo protiv Italije, samo dva mjeseca nakon što su bili u finalu SP-a odigrali 1:1. Sjećam se jedne bakice u Splitu, bilo je to tri dana nakon one bure, kad je moj prijatelj Ladić primio gol od Danske. Šetali smo gradom i ta bakica nam je dobacila: "Stala je bura!". Nasmijali smo se, to je, kao, značilo da nemamo šanse jer kako ćemo zabiti gol bez bure! Eto, zabili smo tri. Hrvatska je bila moćna, međutim, nismo se predavali. Nogomet ima neke svoje zakonitosti, ako ih se držiš, ako si discipliniran, tada je sve moguće.
Da zaključimo, Hrvatsku opet čeka teška utakmica?
- Moguće je sve, ali kažem, uvjeren sam da će Hrvatska biti prva u skupini, plasirati se u Katar, jer je, jednostavno, bolja od svih ostalih u skupini.