Zlatko Dalić pred golemim je izazovom da Hrvatsku s dvije pobjede odvede na Svjetsko prvenstvo. Neuspjeh u dvobojima s Maltom i posebno Rusijom bio bi težak udarac, ali Vatrenima bi ostala još jedna šansa u dodatnim kvalifikacijama u ožujku.
HNS je u takvim prilikama izbornicima u zadnjih deset godina skidao glave, nije im opraštao kad bi nacionalnu vrstu doveli "na najgore muke“, i tražio je spasonosna rješenja, kao što je i sam Dalić bio 2017. godine. Osim Ćiri Blaževiću 1997. i Slavenu Biliću 2011. godine nakon napetih vijećanja, izbornicima koji su vodili većinu kvalifikacija te nisu izravno otišli u završnicu ili više to nije ovisilo samo o Hrvatskoj, nije dao šansu da odrade skupinu do kraja, kamoli play-off.
Dalić ima čvrsto zaleđe u HNS-u, ali kad bi se spotaknuo i pao na Poljudu, prvi put nakon ruskog srebra njegova izbornička pozicija ozbiljno bi se zaljuljala, bila bi na dnevnom redu čelnika Saveza. U HNS-u ćete čuti kako su uvjereni "tristo posto da ćemo matirati Ruse i slaviti“, ali i da bi u slučaju negativnog raspleta ostalo dovoljno vremena do ožujka da se vidi kako dalje.
Predsjednik Marijan Kustić apsolutno je uz Dalića i za razliku od ranijih slučajeva Štimca, Kovača i Čačića, daleko je veća vjerojatnost da se HNS neće odreći izbornika bio pobjednik ili gubitnik 14. studenog, no tko zna jer o tome su ovog časa podijeljena mišljenja. Medaljom s prošlog Mundijala zaslužio je da mu se vjeruje da kraja, pitanje je samo hoće li biti strpljenja jer HNS-u se radi o ozbiljnom novcu, to je kisik na koji diše kompletan reprezentativni nogomet. Ujedno i ključni razlog zašto se više puta opredjeljivao za šok-terapiju.
Prema izbornikovom riječima on se vidi na kormilu Vatrenim zaključno s Katarom, premda je rano za konačne tvrdnje jer trenerski posao često je nepredvidljiv.
Mjesec dana do majstorica s Maltom i Rusijom ne treba ni igrače niti stručno vođenje secirati do najsitnijih čestica je svi znaju što Hrvatska ima, što nema, gdje valja raditi korekcije, a i utakmica u Moskvi pokazala je da Vatreni posjeduju kvalitetu za svladati Rusiju. Ono što definitivno nije bila najbolja odluka izbor je domaćinstva jer Osijek je jedan od rijetkih stadiona u HNL-u koji ima klasičan travnjak koji na kiši jače strada od hibridnih. Kako je HNS samo amenovao prijedlog izbornika i igrača sami su si to skrojili. U Splitu bi trebalo biti bolje, ne dogodi li se jača bura.
Jedna tradicija pali alarme. Dvije završne pobjede u skupini za izravan plasman na veliko natjecanje trebale su Miroslavu Blaževiću 1997. i 1999. godine, Slavenu Biliću 2009. i 2011. godine i Igoru Štimcu 2013. godine. U pet navrata niti jedan nije uspio. Blažević je pao u Kopenhagenu od Danske i u Zagrebu od tadašnje Jugoslavije, Bilić je izgubio od Engleske na Wembleyu i od Grčke u Ateni, a Štimac obje - od Belgije u Zagrebu i Škotske u Glasgowu. Pritom je njemu osim bodova bilo nužno dostići gol-razliku.
Jedini put kad su Vatreni sami sebi krojili sudbinu i imali imperativ šest bodova u dvije završne utakmice, a otišli su na veliko natjecanje zbilo se 2015. godine. Uspio je to Ante Čačić. No, njemu su to bili prvi nastupi, nije imao terete prošlosti te je sa slavljima protiv Bugarske i Malte osigurao Euro.
Međutim, čak šest puta Hrvatska se na veliko natjecanje plasirala kroz doigravanje, nikad u njemu nije podbacila. Sada će biti teže nego ranije. Dobiti Maltu i Rusiju čini se prihvatljivijim zadatkom nego u ožujku na jednu utakmicu eliminirati dvije dobre reprezentacije. Stoga su i Dalić i ekipa pod povećalom.
Kako je logično očekivati da Malta padne 11. studenoga, ostat će jedna utakmica odluke. U takvom prilikama tradicija je dijametralno suprotna. U devet ranijih situacija kad je u završnom dvoboju u skupini trebalo pobijediti da bi se ostvario cilj koji je u tom trenutku postojao, bilo to prvo ili drugo mjesto, Vatreni su dobili čak osam, od toga šest zaredom. Nisu samo Jugoslaviju (2:2). To su već optimistični pokazatelji… Padali su dvaput Slovenija, Belgija, Bugarska, Latvija, Malta, Ukrajina i Slovačka.
Posljednje dvije s Dalićevim potpisom, koji će u studenom postati hrvatski kralj kvalifikacija, prvi izbornik koji je odveo nacionalnu vrstu na tri završnice i pritom napravio maksimum jer za Rusiju je spasio stvar, a za Euro 2020. osvojio prvo mjesto ili će njegov imidž stradati. Što god se dogodio sa Slovačkom i kako god to ispalo, dojam je da Hrvatska to može. Da će Dalić i dečki odraditi posao i HNS neće morati donositi teške odluke. Ipak, lopta nikad nije bila pouzdan partner...
Komentari (0)
Komentiraj