Toulouse je jak industrijski centar na obali rijeke Garonne, 150 kilometara od Mediteranskog mora. Ima i ozbiljan nogometni klub koji su trenirali Jacques Santini, Rolland Courbis, Alain Giresse, Elie Baup, a od listopada prošle godine taj je Denis Zanko, nasljednik Alaina Casanove.
No, Toulouse je pao u duboku rupu, zaredao s devet uzastopnih poraza u prvenstvu i dva u kupovima, pao na dno Ligue 1 i Lovre Kalinić doveden je kao spasitelj. Angažirali su ga nakon što im je Brest na njihovu terenu zabio pet komada.
- Grad je super, ima oko pola milijuna stanovnika, ljudi su odlični. Zanimljiva je arhitektura, sav je u crvenoj cigli, zovu ga Rozi grad. Desetak sam dana ovdje, a osjećam se kao da sam mnogo duže. Toplo su me primili u klubu, to mi je dosta olakšalo prilagodbu i pomoglo da se tako dobro osjećam - kazao nam je Lovre Kalinić nakon što je došao na šestomjesečnu posudbu iz Aston Ville.
Podsjeća li ga malo na Belgiju, na njegov nekadašnji grad Gent?
- Baš mi je prva misao kad sam došao bila da je sličan Gentu. Iako je ovdje klima malo bolja nego u Belgiji, temperatura je kao u Splitu. Prvi su dojmovi izvrsni. Nadam se da ću ovdje imati uspješnu etapu, da će sve završiti kako želimo.
Jeste li sada zadovoljni i sretni?
- Naravno da jesam. Najveće zadovoljstvo svakog igrača je kad igraš. U Aston Villi sam ljetos tražio da me se pusti, ali oni su imali drukčije planove, nije bilo praktično mogućnosti ni da razgovaram s njima o tome. I tako sve do zadnjih sedam dana prijelaznog roka. Tada su mi kazali - možeš ići! Odgovorio sam kako ne postoji nikakva šansa da u tjedan dana pronađem klub, da su mi to mogli reći ranije. Na kraju, nakon šest mjeseci u kojima sam bio u sivoj zoni, napokon sam opet na golu. Ponovno je onaj isti osjećaj u meni, ista energija, ista želja… Sad mi je samo bitno s Toulouseom napraviti dobar rezultat. Znao sam od početka u kakvu situaciju se upuštam, naravno da će biti teško - ističe Kalinić, koji 2019. godinu neće pamtiti po dobrom. Od jednog potresa mozga sve je pošlo naopako…
- Imao sam sad i druge opcije, ali prelomio sam da želim pokušati pomoći Toulouseu. Nisam ja svetac koji je u stanju činiti čuda, međutim nastojat ću dati sve od sebe da budemo uspješni. Premda su na stolu bile neke druge ponude, kad je stigao Toulouse, nisam dvojio niti sekunde. Mogao sam se vratiti u Belgiju, gdje sam poznavao teren, kakva je liga. No, objeručke sam prihvatio ovu varijantu.
Iz Premier lige u Ligue 1, ostali ste u ligama Petice.
- Znao sam gdje dolazim i što me čeka. Spreman sam za novi izazov. Nisam došao u klub u kojem je sve bajno. Na treninzima vidim da kod momaka postoji velika želja. Treba to provesti na terenu. Moja prva utakmica bio je Lyon. Ekipa iz vrha. Bilo je jasno da ćemo se teško moći vaditi protiv takvih momčadi. Držali smo se do 71. minute, naravno kad je ekipa mlada, kad nema iskusnih igrača koji znaju smiriti i stati, sama sebi napravi probleme. Pobjede i bodove moramo tražiti protiv manjih protivnika i nadamo se da će nas malo i sreća popratiti.
Lyon je dobio 3:0, za Kalinića je to bio prvi nastup u prvoligaškoj utakmici od 16. veljače 2019. godine. Nakon što je u Aston Villi gurnut u sjenu, branio je samo jednom u tekućoj sezoni i to za drugu postavu u Premier ligi 2, osim nastupa za reprezentaciju, u Premier ligi bio je jedino na klupi i to jednom, nedavnog 12. siječnja s Manchester Cityjem. Ove subote igraju s Amiensom u gostima. To je izravni rival u borbi za ostanak, koji im bježi šest bodova i drži 18. mjesto koje bi vodilo u play-out.
- Trebaju nam ta tri boda da se opet uključimo punim plućima u borbu za ostanak. Vjerujem da to možemo, makar na kraju se broje mrtvi. Vidjet ćemo u svibnju kakva će biti situacija.
Kakav je bio osjećaj stati u Lyonu ponovno na gol nakon dugo vremena, i pogotovo što se znalo da ste autsajderi, da ćete imati pune ruke posla.
- Osjećao sam se super. Jedanaest mjeseci nisam bio na vratima, ali trenirao sam svaki dan. Živio sam za to da stanem na gol i napokon sam to dočekao. Nisam tip osobe koja bježi od izazova. Vjerujem u sebe, znam koliko vrijedim, došao sam s jedinim ciljem - da pomognem.
Trener Zanko kazao je da je zadovoljan vašom igrom, da ste ih s nekoliko obrana držali na životu do posljednjih dvadesetak minuta.
- Trener mi je prvi dan rekao: Želim te ovdje kao lidera i da se postaviš tako! Premijerna utakmica bila je jako dobra, ali u takvim susretima iskustvo igra vrlo bitnu ulogu. Moramo se boriti s ekipama koje su u našem rangu.
Obično treba nešto vremena za ulazak u formu.
- Dobro sam. Živio sam za ovaj trenutak kad će doći šansa da igram. Kao da sam cijelo vrijeme na terenu, da nisam propustio ništa. Kliknuo sam s momcima i mislim da ćemo na kraju u svibnju svi skupa biti sretni. Jedini mi je cilj ostanak u Ligue 1.
Izdržali ste sjedenje na tribini. Je li bilo teško? Kako ste proživljavali te mjesece?
- Nije lako sportašu kad ne igra. Pustimo financijsku situaciju, jer što se toga tiče ti si praktično miran. No, nikakav novac ne može ti zamijeniti taj sportski doživljaj. Taj duh. Pripremu za utakmicu i proživljavanje samog susreta. Nikome tko se nije bavio vrhunskim sportom to ne možeš opisati. Udaralo me se sa svih strana. Gdje je bilo potrebno i gdje nije. Sve sam izdržao muški, stoički. U životu mi ništa nije palo s neba, za sve sam se izborio sam, pa iskreno, najmanje me dira što će govoriti i komentirati ljudi koji mi nisu bitni. Meni kao sportašu i profesionalcu najveći je užitak stati na gol.
Zamjerate li kome što u Aston Villi?
- Ne zamjeram nikome ništa. Oni su očito imali svoje vizije. Jedino mi je žao što mi nitko ništa nije rekao. Tražio sam razgovor u čemu je problem. Je li to u mojem stilu branjenja? Trebam li nešto promijeniti? Apsolutno nitko mi to nije kazao. Ali vidim da je jednostavno tamo tako. Ljetos su doveli stopera iz Reimsa Björna Englesa, skupo ga platili, sad ga nema među 25 igrača. Ne vidi ga se. Čudna mi je cijela ta priča, međutim, s druge strane htio sam probati taj izazov. Da vidim kako je to braniti u Engleskoj. Kockice se tamo nisu posložile, no još uvijek sam njihov igrač, na posudbi. Veliki sam navijač Ville. Golem je to klub, ima ogromnu podršku navijača, ali žao mi je što mi nisu dali ozbiljnu priliku.
Nemate nijedan nastup u Premier ligi. Koliko vam je to krivo? Ili mislite da još stignete?
- U svoje sposobnosti ne sumnjam. Došao sam u Toulouse da se vratim u život jer mi jako puno znači da branim. No, to su samo četiri mjeseca sezone i na ljeto se moram pojaviti u Birminghamu. Tada ćemo razmišljati što dalje. Ušao sam u najbolje godine, kad si najiskusniji. Propustio sam šest mjeseci, ako ne računam da je bilo i ozljeda, sad je plan da skupim što više utakmica.
Jeste li se morali odreći i štogod od financijskoj dijela da biste realizirali posudbu?
- To nije toliko važno. Najbitnije mi je bilo da igram. Što se financija tiče, neću reći da mi gori pod nogama.
Koliki je utjecaj imala reprezentacija što ste inzistirali da morate dalje, da morate u akciju?
- Sigurno da je imala. Mislim da mi je mjesto u reprezentaciji i da ću biti tamo. Dogodio se takav splet okolnosti, u životu neke stvari ne možeš predvidjeti. Bogu hvala, nisam bio ozlijeđen. Volio bih ići na Europsko prvenstvo. Dakako, zanima me igra. I dalje sam u ligi Petice. Bez obzira u kakvoj je sada Toulouse poziciji, bolje je da sam došao ovdje nego, primjerice, u hrvatsku ligu. Ili neku drugu koja je OK, ali nije takva razina. Toulouse je, gdje god da se sada nalazi, veće težine od nekih drugih iz slabijih prvenstava.
Javio vam se Zlatko Dalić?
- Je, naravno. Zaželio mi je svu sreću, kazao da mu je drago što sam promijenio sredinu.
Euro? Engleska i Češka su u skupini, a jedna od zadnjih utakmica koju ste branili za reprezentaciju bila je s Englezima na Wembleyju u Ligi nacija.
- To je još daleko. Imam puno posla prije toga. No, sama utakmica u Londonu, protiv Engleske na Wembleyju, izniman je događaj. Znamo kakva su ekipa, ali i kakva smo mi momčad i koliku kvalitetu posjedujemo. Motiva neće nedostajati, kao ni podrške navijača. To je užitak. U Engleskoj će biti praznik.
Poslano je pet put više zahtjeva hrvatskih navijača za ulaznice nego što je naš kontingent.
- To je i normalno, na tako velikim natjecanjima uvijek smo dobro praćeni, imamo podršku. Prije toga je bitno da svi dođemo na pripreme maksimalno spremni.
Nadate li se da ćete vratiti jedinicu? Mislite li da je Livaković u prednosti ili ćete ponovno biti prvi golman?
- Odluka izbornika u jednom trenutku bila je da napravi promjenu. Da budem na klupi. No, kad ne bih mislio da mogu braniti, da mogu opet biti prvi, sigurno ne bih uopće ni razmišljao da mi je toliko bitno vratiti se na gol i ostati u reprezentaciji. Naravno da je velika stvar svaki poziv, već i sama činjenica što sam dio ekipe, ali ne sumnjam u sebe i svoje kvalitete. Nimalo. Mislim li da mogu biti prvi? Naravno. Poštujem kolege, no jasno je da uvijek misliš da možeš. Zašto ne?