Sve čestitke švedskoj reprezentaciji, doista je odigrala odličnu utakmicu. Od prve do zadnje minute bili su Šveđani maksimalno usredotočeni, odigrali su besprijekorno. U svakom su izravnom duelu bili brži, čvršći i agresivniji, uvijek su bili na pravom mjestu i korak ispred naših igrača, uzimali su one 'ničije lopte', koje zapravo donose razliku i prevlast na travnjaku. A našim nogometašima baš ništa nije išlo od noge i pobjedi domaćina nema baš nikakve zamjerke.
E sad, zašto je to tako izgledalo? Odmah se nameće zaključak da je Švedska momčadski izgledala kudikamo bolje! Ne možemo, naime, reći da smo imali nekog izrazito lošeg pojedinca, kojeg bi se označilo krivcem za pogotke i poraz. Ne, naša je cijela momčad podbacila, na svojoj je razini bio tek vratar Livaković, koji je obranio sve što je mogao obraniti, a za pogotke nije bio kriv. I doista je teško pronaći nekog igrača u našem sastavu, osim Livakovića, koji je u Stockholmu bio raspoložen i koji bi povukao momčad i zavrijedio prolaznu ocjenu. Nismo uspjeli razviti željenu igru, djelovali smo bezopasno, u svakoj smo taktičkoj liniji zakazali. I u obrani i u veznom redu i u napadu, momčad je apsolutno podbacila.
Nije uopće prijeporno da su naši igrači na papiru pojedinačno kvalitetniji od švedskih. Igraju u boljim i većim klubovima, napravili su zvučnije karijere... Ali, sve te papirnate procjene treba potvrditi i na terenu. Ovaj put to se nije dogodilo i švedska je momčad u cjelini nadigrala hrvatsku momčad. Bio je to jedan od onih dana kad suparniku uistinu treba čvrsto stisnuti ruku i priznati mu da je bio bolji.
Iako na prvi pogled alarmantno zvuči podatak da je naša reprezentacija u posljednjih deset utakmica primila čak 18 pogodaka, sve to ima i svoje logično objašnjenje. Ovo je ipak vrijeme smjene generacija, još to nije uhodano, niti je momčad uigrana onako kako bi trebala biti. Stoga, ovo razdoblje traženja najboljih rješenja treba istrpjeti i nadajmo se da će uskoro sve ipak sjesti na svoje mjesto i da će se u perspektivi iskristalizirati najbolja i najčvršća postava. Usput, i ova nas je pandemija desetkovala, nije bilo nekih važnih igrača, ali u tome ne treba tražiti opravdanje, ni razloge poraza, nego moramo istaknuti da je Švedska bila bolja.
No, treba ovo prespavati, dignuti glavu gore i - idemo dalje! Već u utorak u Split dolazi Portugal i vjerujem da će na toj utakmici Hrvatska izgledati sasvim drugačije i osjetno bolje. Uostalom, iskustvo nam govori da je naša vrsta najbolje utakmice odigrala kad je bilo najteže, uvijek se u takvim trnovitim situacijama pronađe neki dodatni motiv i dodatna snaga. Nadam se da će tako biti i u Splitu, reprezentaciji u ovih nekoliko dana treba potpora, mora se iskazati zajedništvo kako bi se Liga nacija ipak okončala pozitivnim nastupom i rezultatom. A onda će biti vremena za analizu svega što se događalo...