1. UMJESTO MANJE, VIŠE DVOJBI

Turnir u Kataru bio je u ožujku. Dobar za homogenizaciju. Dvije utakmice, neuvjerljivo odigrane, na kojem se testirao sustav 3-5-2. Poanta je bila da imamo više dobrih i sada “drugačijih” stopera. Ispalo je tako da je izbornik od toga odustao. Došla je Liga nacija, opet neuvjerljivi početak, podosta priče o umoru, ozljedama, provjerama pozicija. Stoperi su opet dvojbeni. Još nema definirane “jedinice”. Ne nazire se jasan izbor špice, više, manje, lažne, robusne. Na desnom prednjem boku isto dvojba. Kad nema Perišića, na lijevom krilu različitost izbora. Pet i pol mjeseci prije Katara, umjesto sve manje dvojbi Hrvatska ih ima sve više. Barem se tako čini prema izborima igrača, taktičkih (re)pozicioniranja. U tri kontrolne utakmice do sada nismo bitnije rasvijetlili uobičajene dileme. Uz sve razumijevanje izvanrednih situacija, zabrinjavajući je manjak jasnih odabira.

2. IDEJA IGRE HRVATSKE

Realno je teško pročitati ideju igre koju Hrvatska kani promicati na Mundijalu u Kataru. Dojam koji se ponavlja jest da čvrstog odabira nema, nego se isti prilagođava utakmici, situaciji, općem raspoloženju igrača (forma). Takva se taktička situacija može prihvatiti tijekom vremena kada se tek zahuktava priprema velikog turnira, ali pet mjeseci prije Katara, nije logično da Vatreni nemaju jasno definiranu taktiku. Bez nje je nemoguće uigravati linije, razviti automatizme, snažiti kompaktnost. Naposljetku, nije ni igračima jednostavno prilagoditi se igri u kojoj nisu definirane kretnje, poziciji koju igraju drugačije u klubu, ili poziciji na kojoj nisu imali puno iskustva. Upravo ove utakmice u Kataru, kao i Lige nacije tretirane su kao priprema razrađivanja tih nekih ideja. No, izlet u Kataru bio je bitan za jačanje grupe i prilagodbu podneblju gdje će igrati SP. S Austrijom pomaka u navedenim tehničko-taktičkim pristupima nije bilo. Može li ih biti u tjedan dana do raspusta?

Vida, Modrić i Oršić na klupi

VLADO KOS Cropix

3. SELEKTIVNI PRISTUPI

Izgubili su i drugi favoriti pa što? To je često opravdanje koje Hrvatska rabi. I dijelom je točno. No, problem poraza s Austrijom nije u rezultatu, koliko god neugodan zvučao. Štoviše, možda je za površne pristupe reprezentacije to odličan debakl, i možda bi bilo bolje da su dobili još 2-3 gola, što se objektivno moglo dogoditi. Jer Vatreni uvijek pristup promijene nakon što ih netko rasturi. Time samo potvrđuju da im prijašnji pristup nije bio kvalitetan. Problem je u ponavljanju. I u logici da se neće takvi selektivni pristupi, kao indolentnost protiv Austrije, ili sa Slovencima proljetos, pa i s Bugarima, uvijek nadomjestiti kvalitetnom reakcijom “kad bude trebalo”. Lopta pamti. Osim toga, laganica protiv Austrije, pred puno navijača, potvrda je da je takva laganica i izvan terena, i u podsvijesti igrača, izbornikovih suradnika. Dalić bi sa stožerom taj pristup morao odmah zaoštriti, a ne svi zajedno njegovati priču da je sve pod kontrolom i da će biti pravi kad bude trebalo. Vremena za nadoknade neće biti ako se maksimalno ne iskoristi ovakve provjere za rast.

4. OVISNOST O VETERANIMA

Istina je da su nedostajali važni igrači. Ne samo Perišić i na klupi Modrić, osjetio se izostanak Gvardiola. Izostanak trojice stožernih igrača odmah izaziva neravnotežu linija i kompaktnosti. Upravo zato jer nije definirana momčadska igra, s ponekim automatizmom, što nema jasne hijerarhije (primjerice ako nema Perišića logično bi bilo da slijedi ponajbolji na lijevom krilu (Oršić?) kao alternativa i koji bi već znao što točno treba raditi), još drastičnije se vide izostanci važnih aktera.

Modrić i Perišić su supstanca više kvalitete Vatrenih. Gvardiol će to sigurno biti. No, ovisnost reprezentacije, u igračkom smislu ali i u samopouzdanju, zbilja je zabrinjavajuća. Nećemo ni pomišljati što bi značilo da budu ozlijeđeni ili nespremni za Katar. I ako je logika da Modrića treba paziti, zašto je odmah ušao u teren kad se nazirao rezultatski krah? Trebalo je igrati bez njega i odmarati ga, pa neka akteri koji su na terenu preuzmu odgovornost. Nije li već vrijeme?

5. STOŽERSKA PITANJA

Je li Hrvatska toliko moćna i samouvjerena pa ne mari što suparnici poduzimaju, nego vozi svoj film neovisno o događanjima na terenu? Austrija je, na stranu pristupi, tehnički i taktički u prvih 20-ak minuta bila podređena individualnoj kvaliteti Hrvatske. Brozović je stršio u toj igri, složilo se par šansi. Onda je izbornik Austrije promijenio sustav igre, s 3-4-3 prešao je na 4-4-2 te se uskoro osjetilo da se promijenila dinamika utakmice. Je li stožer Vatrenih trebao reagirati, možda ne odmah, ali barem u nastavku kada se vidjelo da više ne možemo kontrolirati igru? Bilo bi logično.

Zlatko Dalić uvrstio je u stožer bivše igrače. Velikane bliže i dalje povijesti. I u ovakvim prilikama, nazire se teret njihovog stručnog neiskustva, što je prirodno s obzirom da su Ćorluka i Mandžukić do jučer bili igrači. Iskustva vođenja nema ni Olić, iako je duže s Dalićem, a ni tehnički direktor Pletikosa nije još nigdje prije radio. Dojmljivo zvuči sastav stožera, ali koliko je objektivno moguće da sadržajno doprinese stručnim potrebama reprezentacije?