Luka Ivanušec jedan je od hrvatskih nogometaša koji su ovog ljeta dobivali najveće komplimente. Jednako vrijedi i nakon njegovih igara s Latvijom i Armenijom. Iako nije bio krilo, na što je u posljednje vrijeme navikao, nego veznjak, oduševio je kritiku.
U utorak se vratio u Rotterdam gdje ga čekaju jake utakmice s Feyenoordom, nama se javio iz zračne luke.
- Jako sam zadovoljan, a možemo i svi kao reprezentacija biti. U prvoj utakmici lagano smo dobili 5:0, u drugoj je završilo 1:0, ali bilo je drugačije stanje na terenu, trebali smo dati više golova. Malo je zakazala realizacija. Igrali smo jako dobro. Sretan sam što sam sudjelovao u obje utakmice, dobio sam povjerenje izbornika i iznimno mi je drago zbog toga - kazao je Ivanušec.
Kako mu je bilo igrati u veznom redu s Modrićem i Brozovićem?
- Super. Zna se kako oni igraju, uvijek se nude, nema toga da se netko skriva i ne želi loptu. U svakom trenutku daju ti rješenje. Jako je lijepo igrati s njima, a što se mene tiče koju god poziciju treba, ja ću je pokriti.
Na Rujevici je zabio prvi gol za pravu A reprezentaciju jer onaj jedan raniji bio je 2017. godine na turniru u Kini kad je zapravo igrala ekipa HNL-a.
- Je, tako je, to je tada bila reprezentacija HNL-a, ali sve se piše, i onaj se piše - nasmijao se Ivanušec i potom kazao:
- Dres u kojem sam zabio gol u Rijeci čuvat ću do kraja života! Nema dvojbe. Otkako sam počeo skupljati dresove sve koji su iz posebnih prigoda ostavljam sebi. Pogodak poklanjam obitelji koja je sa mnom od početka karijere.
Latvija je primila pet komada, ali Armenija samo jedan, a statističari bilježe osam velikih šansi.
- Realizacija je dijelom zakazala u drugoj utakmici, ali ne bih rekao da nam nedostaje jer u prvom susretu je sve išlo dobro. U pitanju je djelić sekunde u kojem moraš biti bolje koncentriran. I to je to. Ne bih gledao da je to problem.
Hrvatska je dominantna kao nikad u kvalifikacijama, ako se tako nastavi mogli bismo lakše nego što pamtimo dosad izboriti veliko natjecanje. Je li to sazrijevanje momčadi koja se pomalo slagala nakon Rusije, pa sad kad se i vi koji ste ušli kasnije već stekli iskustva ide prema vrhuncu?
- Je, sigurno da je trebalo nama mlađim igračima vremena da uđemo među ta velika imena i dobijemo na samopouzdanju. To možeš samo s velikim utakmicama koje svi pomalo skupljamo te zato i svi zajedno rastemo. Definitivno dobro izgledamo, ali opet ništa nije gotovo. Treba i dalje biti maksimalno ozbiljan. Nije još završen posao.
Očekujemo u listopadu dvije pobjede nad Turskom i Walesom i rješenje plasmana.
- Ha, vjerujem da to možemo, ali neću govoriti na taj način kako ne bi ispalo da nekoga podcjenjujemo. Imamo kvalitetu, ali moramo biti ozbiljni kao što smo bili u ove dvije utakmice i onda će naša vrijednost doći do izražaja. U nogometu je svašta moguće, sjetimo se Walesa protiv kojega smo bili puno bolji, pa na kraju iz auta primili onakav gol. Ne bih podcjenjivao nikoga, međutim smatram da smo najkvalitetniji i da bismo to trebali završiti. Da.
Bruno Petković cijelo ljeto odlično igra, od završnice protekle sezone, pogotovo od gola Nizozemskoj na Final Fouru Lige nacija. Kako ga vidite kao dugogodišnji suigrač?
- Njega oduvijek smatram vrhunskom klasom. On je za mene baš top, top. Puno mu je značio taj pogodak koji je dao za reprezentaciju u Rotterdamu, podigao mu je samopouzdanje. Nastavio je tako u Dinamu. To se od njega i očekuje. Znalo se kakav je španer, kakav je igrač, drago mi je što mu to sada dolazi na naplatu.
Koristite li vas dvojica u dresu Vatrenih neke sheme iz Dinama?
- Znamo odigrati neke minijature. Dobro se kužimo. Napravimo duple pasove... S njim mi je super igrati, španer je, onako više vuče na mali nogomet. Dobro to izgleda.
Kako surađujete s Ivanom Perišićem?
- Također super. Uvijek voli dati savjet, stalno priča nama mlađima što i kako bolje. Drago mi je slušati takve savjete igrača koji su napravili tako velike karijere. Samim time i ja učim puno od njih.
Stariji reprezentativci nisu se zadovoljili, željni su novih velikih rezultata i diktiraju takvo ozračje, ekipa ozbiljnije i odgovornije djeluje nego 2021. kad ste ušli u nacionalnu vrstu.
- Sve je to skup velikih profesionalaca, svi su oni pobjednici, imaju taj pobjednički mentalitet. Sve se to prenijelo i na nas mlađe, tako razmišljamo i znamo da predstavljamo državu koja je druga-treća na svijetu. Moramo držati i mi taj rejting.
To je pritisak, ali i motiv.. Zavisi kako shvaćate.
- Je, jedno i drugo. I odgovornost i motivacija da se to i dalje drži.
Rano je najavljivati Euro, no diže se euforija da Hrvatska može biti jak kandidat za zlato. Bit će briljantna atmosfera u Njemačkoj.
- Predaleko je to. Na nama je da budemo koncentrirani da se tamo nađemo, prvo moramo kvalifikacije što bolje odraditi do kraja. Stišao bih euforiju, izbornik i svi pozivaju na skromnost. Još uvijek nismo na Euru. Ajmo korak po korak.
Lukin Feyenoord u subotu dočekuje Heerenveen, potom Celtic u Ligi prvaka te već 24. rujna gostuje u Amsterdamu u velikom derbiju s Ajaxom.
- Super mi je krenulo, nadam se da će se tako nastaviti. Znam da navijači žive za derbi, veliki je rivalitet što se tiče Ajaxa i Feyenoorda, jedva čekam da dođe ta utakmica...
Je li bilo kakvog bockanja s Josipom Šutalom, Bornom Sosom i Jakovom Medićem, trojcem iz Ajaxa?
- Nismo puno pričali o ekipama, pogotovo ne taktički, prenosili smo si dojmove s treninga i više pričali o gradu, kako je tamo... Najviše smo razgovarali o treninzima, o tome kolika je razlika u odnosu na HNL. Ništa posebno, nismo se bockali...
U čemu je razlika u odnosu na Hrvatsku ligu?
- Najviše u intenzitetu. Puno je više brzih radnji, sve je znatno brže. To je dosta velika razlika. To je ono gdje najviše treba prilagodbe.
Nećemo kazati da se u Dinamu ne trenira dobro, ali očito je da se tamo trenira bolje.
- Ne mogu reći da se ne trenira dobro u Dinamu, ali ono što sam osjetio na sebi je da je sve puno brže i više je toga u teretani. Pazi se na svaki detalj, na oporavak i apsolutno sve.
Zatim se to vidi na utakmicama u većem tempu igre.
- Znao sam to i ranije jer analitičar Dinama mi je prije nego što sam otišao u Feyenoord rekao da je nizozemska liga po intenzitetu druga najteža na svijetu odmah nakon engleske. Dosta sam to osjetio već u prvoj utakmici, ali OK, tako se trenira, stječeš takve navike i mislim da neće trebati puno vremena da mi to dođe pod normalno.
Zasad ide dobro?
- Ide, nije ništa ekstremno da ne bi moglo...
To je i preduvjet da napravite dodatan iskorak u karijeri. Upravo što ste i najavili kod potpisa za prvaka Eredivise.
- Je, što si spremniji možeš bolje raditi neke stvari i više ih ponavljati. To je to.
Komentari (0)
Komentiraj