BORIS KOVACEV/CROPIX
SMJENA GENERACIJE

Pobjedom protiv Škota možemo dostojanstveno odraditi ono što se propustilo učiniti u protekle tri godine

Kao i prije 19 godina, to se i sada odrađuje tijekom turnira, što je osobito teško za procesuiranje
Piše: Robert MatteoniObjavljeno: 20. lipanj 2021. 16:50

Kad poslušate ili pročitate izjave Zlatka Dalića o učinku protiv Češke, onda biste ih najradije poslali svim populistima koji medije prozivaju da podrivaju izbornika i reprezentaciju. Teško je razumjeti kako netko, bio trener, igrač ili pratitelj reprezentacije, može i misliti da su mediji toliko utjecajni da bi doveli do jalovosti koju Hrvatska pokazuje na Euru.

Otvorenost igrača

Nakon što su Dalić, gotovo najpreciznije, a reprezentativci najizravnije, detektirali loše epiloge s Česima, onda se može samo konstatirati da su svi složni, trener, igrači i javnost, da je Hrvatska na Euru slaba. Zašto je tome tako mora proniknuti trener. Da protiv Škotske bude bolje, presudni su igrači. Javnost se može baviti analizama i raspravljati o posljedicama, ali uzroci su izvana samo nagađanja. Ipak, upravo to što igrači vrlo jasno iskazuju da je igra neorganizirana, da se loše ulazi u utakmicu, a izbornik to potvrđuje, daje nam naslutiti ključan problem. To je manjak međusobnog povjerenja, odnosno, vjere u ono što se radi na ovom Euru.

image
DAMIR SENCAR Afp

Ukoliko bismo tražili iskustva iz prošlosti sličnog okvira, onda bismo se mogli referirati na 2002. godinu. U Japan je Hrvatska na Svjetsko prvenstvo išla kao brončana iz Francuske ‘98. Neuspjeh kvalifikacija za EURO 2000. ukazivao je na potrebu nove selekcije, ali osim igrača koji su se svojevoljno ili silom prilika (ozljeda) povukli, nastavilo se dalje po istoj liniji. U Japan se otišlo s više veterana (Šuker, Prosinečki, Jarni, Soldo, Stanić, Bokšić…), ali je već poraz na startu od Meksika ukazao na jalovost reprezentacije koju je tijekom kvalifikacija Miroslav Blažević prepustio Mirku Joziću.

Onda se protiv favorizirane Italije, nakon 0:1, Jozić odlučio na nova rješenja. Ubacio je Ivicu Olića, koji je uz Milana Rapaića, golovima, ali prije svega ogromnom energijom, preokrenuo momčad i promijenio tijekove utakmice. Hrvatska je pobijedila 2:1, ali je u trećoj utakmici, protiv najslabijeg suparnika, Ekvadora, izgubila 0:1. Iako je Jozić koristio manje veterana (samo Bokšića), unutar turnira teško je promijeniti DNK momčadi i prethodno utabani put...

Zbilja aktualne Hrvatske čini nam se prilično sličnom. U tri godine do Eura, uz bonus odgode, Dalić kao izbornik nije stvorio novu priču. Protiv Češke je od 15 igrača nastupilo njih 10 iz Rusije. Više ili manje zasluženo, ali to je u kontekstu stvaranja nove reprezentativne priče ipak znak da se period od Rusije nije maksimalno iskoristio.

image
BORIS KOVACEV/CROPIX Cropix

Manjak hrabrosti

Ono što se u tom smislu čini presudnim, to je manjak hrabrosti Zlatka Dalića da zatvori knjigu zasluga iz Rusije, te u strategiji novog vremena i natjecanja oformi novu škvadru. S jedne strane, emotivne, ljudske, Dalića se može shvatiti. Sa stručne strane, izostanak jasnih ideja i hrabrosti da ih sprovede u praksu je uzrok ovog slabog hrvatskog izdanja.

Kad je došao na kormilo Hrvatske, prije posljednjeg kola kvalifikacija za SP, te u pripremi istog na proljeće 2018, Dalić je tu hrabrost iskazivao te mu se sve vratilo u Rusiji. S debelim kamatama.

Jalova reakcija

Reakcija za ovaj EURO, a koja nije stvar ovih priprema, nego i razdoblje godinu-dvije unatrag, bila je jalova i sada se on i reprezentacija, na glavnom ispitu, suočavaju s manjkom moći, kohezije, samopouzdanja i posljedične logike da taj ispit polože. Sve te faktore ne može se dobiti kroz pet dana što god se poduzelo. Jedino što se može to je da se stisnu redovi i na ho-ruk proba dobiti Škote i izbori prolaz grupe.

Ne zato što smo mišljenja da će onda Vatreni promijeniti ritam u nokaut-sustavu, nego isključivo zbog toga da se dostojanstveno odradi ono što se propustilo učiniti u protekle tri godine. To je zatvaranje ruske priče i stvaranje nove. Kao i u Japanu prije 19 godina, tako se i sada to odrađuje tijekom turnira, što je osobito teško za procesuiranje pogotovo navijačima.

No, najteže je onima koji su bili akteri fantastične ruske priče i nakon “one” čarolije sada žive ovu muku. Priče o sastavu, sustavu, izborima i nervozi igrača te razočaranju izbornika, više su posljedica suočenja s realnošću da je eho Rusije utihnuo, nego problematike što će biti na ovom Euru.

Linker
20. travanj 2024 16:05