Jedan kvalitetni kanister tinte istječe dok razgovaramo, pišemo, analiziramo i tragamo za napadačkim smislom. Uoči Češke, sve je stavljeno na poteze koji okreću dosadašnji kontekst "vatrene" napadačke igre.
Zlatko Dalić svjestan je problema, koje, gotovo je sigurno, kani ispraviti uvrštenjem Petkovića i Vlašića u udarnu momčad, na tragu perfektne slovačke izvedbe, koja je doista bila donijela dokaz da Hrvatska "under construction", ipak može graditi budućnost bez Marija Mandžukića te Ivana Rakitića.
Oršić je igrač poteza
Postoji, međutim, još jedna važna značajka. Za razliku od Rusije, naime, gdje su Mandžukić i Rebić bili u punoj formi, a Perišić se tražio pa sjajno pronašao kontra Engleza, dojam je da ova hrvatska navala ima problema upravo s tim važnim segmentom. Rebić nije u top izdanju, Petković je stigao riskirajući s ozljedom ramena, Vlašić je nedavno zaliječio svoje probleme... Perišić je, vidi se, "unutra", no treba mu suport, a Kramarić se, barem protiv Engleske, i trošio na defenzivu te traženje svoje idealne pozicije unutar drugačijeg taktičkog okvira Zlatka Dalića.
Nema, ipak, dvojbe da je to i dalje udarna navalna snaga "vatrenih", koju, pokazao je i Wembley, nadograđuje Pašalić, i to kroz ulogu spojke, dok je minutažu, ali skromnu, dobio i jedan igrač, koji je kroz Ligu nacija pokazao pozitivnu drskost i kvalitetu - Josip Brekalo. Upravo bi on u nastavku natjecanja mogao biti predvodnik tzv. aduta iz sjene...
Pogotovo jer je u izostanku Rebića pružio i najviše na desnom krilu, "poziciji koju nitko ne želi igrati" - za 1142 "vatrene" minute četiri pogotka i pet asistencija - pa i u susretima protiv najboljih; kontra Španjolske asist, Francuske gol i asist, pa Švedske, Turske, Švicarske, Slovačke... U doba kada Rebić nije potpuno pravi, a to nije Kramarićeva pozicija, Brekalova kandidatura dobiva na snazi.
Uz njega, međutim, u pozadini se, uz, naravno, Pašalića, "smucaju" još dva vrlo zanimljiva igrača, apsolutno iskoristiva za mijenjanje ritma, ali i stila igre naše momčadi.
Mislav Oršić igrač je poteza te prepun samopouzdanja i forme. Činjenicu da se može nositi s najboljima eklatantno je dokazao u sudaru s Tottenhamom, i trebalo bi razmisliti da ga se skine s tribine i, barem za početak, postavi na klupu.
Egzekutor iz La Lige
U neko doba utakmice, mogao bi energijom i dinamikom, driblingom i brzinom, kao i ulascima s krila u sredinu, što u Dinamu i radi, donijeti Hrvatskoj preokret, baš kao i Ante Budimir. Ako, naime, uzmemo u obzir da se dosta oslanjamo na bekovske/krilne pozicije i centaršuteve, teško je zaobići čovjeka koji je najbolji strijelac glavom španjolske lige, i to kroz nastupe za solidnu Osasunu, a ne nekog velikana.
U traženju napadačkog smisla, Zlatko Dalić ne bi smio zaobići taj trio, koji definitivno hrvatskoj igri u nekom trenutku može pružiti konstruktivniji okvir za stvaranje i ostvarivanje boljeg ofenzivnog potencijala.
Ne sumnjamo, doduše, da ih izbornik ima u vidu, no ako dosadašnja rješenja ne daju ploda, možda je baš potrebno izaći iz okvira i riskirati, odnosno napraviti nešto na tragu "expect the unexpected"...
Pogledajte današnji Eurocast #7 s Ilijom Lončarevićem: