Škotima se možda neće svidjeti, ali mi ćemo zapjevati: God Save the King! Luka je naš nogometni kralj

Pao je na koljena, stisnuo šake, nešto glasno uzviknuo, zatim zario glavu među koljena, na travu. Svatko bi mogao potražiti neku poruku u toj emociji, kao da je svašta izašlo iz njega u tom trenu. Olakšanje sigurno, možda i svijest o tome da još nije gotovo, da igra još traje i da može donijeti tko zna još što... Kako bi bilo da je završilo drugačije, bi li to bila njegova zadnja ili ne, to ne znamo, ali vidjeli smo koliko mu je značilo što je završilo baš ovako. Luka Modrić, u još jednoj utakmici života, koliko je takvih već odigrao.

Izgubio je one dvije lopte nedaleko svoga gola u prvom poluvremenu, nakon pola sata u jednom se trenutku uhvatio za koljena, kao da ga nešto boli, kao da više ne može. Nije se činilo da će to biti njegova predstava koju ćemo pamtiti, koja će se po bilo čemu isticati. A onda se ukazao, kad je bilo najpotrebnije, kad smo “lomili” Škotsku, ali nikako da je slomimo. Nedostajalo je nešto u završnici, nešto posebno, nešto što će okrenuti čitavu priču oko reprezentacije, potez koji će gubitnike pretvoriti u pobjednike.

STU FORSTER Afp

I došla je njegova “vanjska”, savršen udarac, kako je pogodio baš tamo gdje treba. Baš kad treba. Pogodio je onako kako najbolje zna i kako najviše voli. Bio je to 18. pogodak Luke Modrića za reprezentaciju, možemo zaključiti - najvažniji dosad. U redu, zabijao je Turskoj, Austriji, Argentini, Nigeriji, kad govorimo o velikim natjecanjima, svi su ti golovi bili važni, nosili ili potvrđivali pobjede, ali bez svih bismo se možda nekako snašli. A ovaj... Ovaj je bio u onom “biti ili ne biti” trenutku, kad moraš zabiti da bi preživio ili ćeš naletjeti na metak i poginuti.

Dočekao je savršen udarac. Odlučio je uzeti stvari u svoje ruke, ili noge, podariti još jedan “magic touch”, gol za još jednu priliku generacije. Ništa nije išlo kako treba još od Rusije, ništa ni na ovom Euru nije izgledalo kako treba, nije izgledalo dobro ni do tog udarca. Vanjskom u rašlje. Udarac koji je kao štit odbacio sve ono loše što nam se događalo i kao magnet privukao nove, pozitivne misli o onome što dolazi. Luka je, jednostavno, odlučio da još nije kraj! I onda još precizan ubačaj iz kuta za Perišića i potvrdu pobjede i drugo mjesto u skupini. Luka Modrić još jednom pokazao koliko je bitan, koliko je velik i u 36. godini. Kad su svi mislili da je svoje najbolje uloge, svoje najbolje partije u reprezentaciji već odigrao, izvadio je iz rukava ovu.

I, Škotima se vjerojatno neće svidjeti, ali mi ćemo zapjevati: God Save the King! Luka je naš nogometni kralj.